19. mart 2015.19. mar 2015.
PLANINARSTVO

POZDRAV PROLEĆU

Prošlonedeljna akcija šabačkih planinara, članova planinarskog društva “Cer“ izvedena na planinama Boranja i Jagodnja posvećena je dolasku proleća, jednog od najlepših i najdražih, za mnoge, godišnjih doba! Obe pomenute planine relativno blizu su našem gradu, sa dosta pristupnih puteva, bez obzira iz koga pravca prilazili njima. Pripadaju lancu Sokolskih planina. Privlačne su kako za planinare, tako isto i za lovce i sve zaljubljenike u prirodu. Izbrazdane su brojnim planinskim stazama i šumskim putevima, obrasle bujnom šumom, a posebno Boranja, čiji je teren sa devedeset procenata pokriven šumskom masom u kojoj dominira bukova šuma. U Boranji, kako kažu lovci i drvoseče, ima terena u koje još nije kročila ljudska noga, što posebno pogoduje za divljač. Boranja je prebogata vodenim izvorima i tokovima, kao što su Boranjska, Radaljska, Culinska i Mala reka. Na radaljskoj reci nalazi se poznato Radaljsko jezero, koje rado posećuju ribolovci i izletnici.
U središnjem delu planine Boranje sagrađen je planinarski dom, od strane lozničkih planinara. Dom je otvoren tokom cele godine u kome se putnik namernik može poslužiti, ogrejati i zaštititi od nevremena!
Šabački planinari, pri odlasku ka Boranji, posetili su Krupanj, upoznavajući se sa znamenitostima i lepotom grada. Na posetioce posebno impresiju čine tri rečice koje prolaze kroz tu varoš, a to su Bogoštica, Kržava i Likodra, zatim hram Svetog Vaznesenja Gospodnjeg, osvećen 1932. godine. U ovom hramu posebno mesto zauzima spomen kosturnica, u kojoj su položene kosti srpskih junaka, izginulih na Mačkovom Kamenu u Prvom svetskom ratu. Vredno je istaći i pomenuti ime doktora Arčibalda Rajsa, prijatelja srpskog naroda iz najtežih dana, koji je svetskoj javnosti slao izveštaje o zlodelima austrougarske armade počinjene nad srpskim nedužnim narodima, koji je bio sekretar građevinskog odbora oformljen za izgradnju pomenutog hrama.
Opraštajući se od Krupnja, Šapčani odlaze na Mačkov Kamen, koji se nalazi podno Jagodnje na nadmorskoj visini od 923 metra, na čijem prostranstvu su se u Prvom svetskom ratu odvijale nadčovečanske bitke između srpske i austrougarske vojske. Tu je podignuta spomen kapela, obnovljena u toku prošle godine.
Napuštajući potes Mačkov Kamen, planinari uzimaju svoju opremu i poređani u kolonu, kreću ka odredištu ““ planinarskom domu Šarena Bukva na Boranji (770 m nadmorske visine).
Sneg je sve dublji i dublji, što se više penjemo ka vrhovima Jagodnje, kao što je Košuća Stopa, visoka 939 metara i to je najviši vrh na tom delu.
Planinarski dom je udaljen 10 kilometara od Mačkovog Kamena. Niko ne odustaje od planinarskog pešačenja. Potrebno je ispešačiti pomenutu razdaljinu za neka tri sata. Put vodi kroz stogodišnja stabla. Dan je umereno sunčan i sa zadovoljstvom i osveženjem planinari su stigli u predviđeno vreme na odredište. Iz doma “gruva“ muzika. Dom je pun beogradskih i lozničkih planinara. Ovoga puta dom je pretesan da primi sve planinare, ali kako su planinari skromni, za sve se našlo mesta. Veselje i zabava trajali su do kasnijih popodnevnih časova, kada su se planinari rastali i krenuli svako svojim putem ka svom prebivalištu.
Ovoga puta izostalo je branje planinskog cveća, visibabe, krokuse ili kaćune, jer se na ovim planinama sneg zadržao nešto duže, nego ranijih godina, ali nikome to nije smetalo da nađe svoju razonodu u grudvanju ili skijanju, odnosno sankanju na snegu, želeći da što više vremena provede u prirodi, radi čega se i ispelo na pomenutu planinu.
M.Botić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa