1. oktobar 2015.1. okt 2015.
GRADSKE PRIČE

TUČA

Tuče su bile svakodnevna pojava, a razlozi najrazličitiji. Ponekad smo se tukli, a da razloga nije ni bilo. Tukli smo se zbog fudbala, zbog podmetnute noge, guranja u redu, devojčica. „Jasmina i Bane baš su divan par, kad se budu uzeli, donećemo dar!“- uzvikovao je ceo razred. Nisam znao s kim ću pre da se pobijem.
Devojčice nisu volele grubijane. Više su im se sviđali čisti, očešljani dečaci, a ako su bili i članovi literarne sekcije, mnogi pogledi upravljeni su prema njima, uz obavezno došaptavanje i veseli kikot. Ispunjavao sam sve te uslove. Izbegavao sam tuče što sam više mogao, a sa rvanjem sam sticao važnu poziciju u razredu.
Moralo se znati ko je najjači u razredu a ko u školi. Zadivljeno smo gledali dečaka iz osmog razreda koji se, isturenih prsa i naduvanih mišica, šepurio po školskom dvorištu. Blago onome koga je on štitio. Dolazili su i snažni dečaci iz drugih škola, da bi se dokazivali. Stavljanje prsta na čelo značilo je izazov za tuču, a ako je prst bio vlažan, to je već bio veliki razlog. Tukli smo se samo pesnicama do razbijanja nosa, a prestajali kada je protivnik oboren na zemlju.
Jednog dana su se zakačila dva najjača dečaka iz društva i dogoveren je njihov dvoboj sutradan u dvorištu kafane „Noćaj“. Nisam spavao celu noć, kao da sam bio jedan od učesnika. Da li će se neko od njih uplašiti? Jedan je bio puniji, snažniji, a znali smo da je drugi neizmerno hrabar. Ali, zašto se tuku? Pokušaću sutra da ih odgovorim od toga. Dobri su drugovi obojica, pa zar je važno ko je jači? Zar nije bolje da se samo igramo?
Došao sam sat ranije na zakazano mesto, a oni su se pojavili nekako u isto vreme. Bili su ozbiljni, bledi u licu, odlučni u svojoj nameri, tako da pokušaj mirenja nije uspeo. Podrhtavao sam od uzbuđenja i osećao mučninu u stomaku.
Okolo je nastao tajac, čak su i ptice prestale da pevaju. Čuli su se tupi udarci pesnica, stenjanje i više ih nisam video, jer mi se magla navukla na oči. Jedan je bio jači. Izvikivali su njegovo ime, poskakujući u mestu.
Odjednom, velika toplina i prijatna jeza razlegla se po mom telu. Video sam da se rukuju, a zatim da se grle.
Bacili smo se po njima i čitava gomila dece dugo je ostala zagrljena.
Iz knjige Bana Jankovića “Prozor n

Najnoviji broj

18. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa