HRONIKA SELA
LEPOTA MAČVE U SRBIJI
Mali broj od preko 4.000 sela u Srbiji se mogu pohvaliti činjenicom da imaju pisanu i objavljenu hroniku o svom postojanju. Povezano s tim je i odsustvo traga o životu, bogatoj kulturnoj i svakoj drugoj baštini sela. Naravno, konstatacija se odnosi i na “uzburkanu” prošlost naroda, kakav je srpski, jer kako reče na promociji hronike o životu sela Radenkovića, autora, novinara Miomira Filipovića, predsednik Kulturno prosvetne zajednice Srbije Živorad Ajdačić, selo je ishodište života.
Dugo istražujući i gradeći likove svojih zemljaka, Filipović je stvorio pravu malu galeriju ljudi iz Radenkovića, neimara koji su godinama učestvovali u izgradnji sela i svojih domaćinstava. To je van svake sumnje pravi porodični rodoslov Radenkovaca. Mnogi od njih stekli su visoke akademske titule i svetsku slavu ali Radenkoviću i rodnom ognjištu rado se vraćaju. Autor i sam iz ovog pitomog kraja u Mačvi za čiji lepši izgled se potrudio daleke 1827. godine knez Miloš, ušoravajući selo po ugledu na sremačka, nikada ne krije, već ponosno ističe da je rodom iz Radenkovića, sela koje je u svojoj dalekoj prošlosti pripadalo, prvo Donjoj mačvanskoj nahiji, potom Mačvanskoj kapetaniji. Od polovine prošlog veka bilo je u sastavu Mačvanskog sreza sa sedištem u Bogatiću, odnosno Šabačkom ili Podrinjskom okrugu, a između dva svetska rata pripadalo je Drinskoj banovini sa sedištem u Sarajevu.
Radenković je u severnom delu Mačve, danas u sastavu Sremskog okruga ( od 1955. godine) i u sastavu Gradskog područja Sremska Mitrovica.
- Ova hronika će sadašnje generacije učiniti duhovno bogatijim i poslužiti budućim naraštajima da se ponose na svoje pretke i neko od njih dopiše ovu knjigu istorije svog sela, kaže profesor Miladin Ševarlić u svom obraćanju prisutnima na promociji knjige-hronike o Radenkoviću, nazvane “Lepota Mačve u Srbiji”, autora, novinara Miomira Filipovića.
Knjiga je promovisana nedavno u mesnoj kancelariji u Radenkoviću uz prijatne zvuke i pesmu Mačvana.
Dugo istražujući i gradeći likove svojih zemljaka, Filipović je stvorio pravu malu galeriju ljudi iz Radenkovića, neimara koji su godinama učestvovali u izgradnji sela i svojih domaćinstava. To je van svake sumnje pravi porodični rodoslov Radenkovaca. Mnogi od njih stekli su visoke akademske titule i svetsku slavu ali Radenkoviću i rodnom ognjištu rado se vraćaju. Autor i sam iz ovog pitomog kraja u Mačvi za čiji lepši izgled se potrudio daleke 1827. godine knez Miloš, ušoravajući selo po ugledu na sremačka, nikada ne krije, već ponosno ističe da je rodom iz Radenkovića, sela koje je u svojoj dalekoj prošlosti pripadalo, prvo Donjoj mačvanskoj nahiji, potom Mačvanskoj kapetaniji. Od polovine prošlog veka bilo je u sastavu Mačvanskog sreza sa sedištem u Bogatiću, odnosno Šabačkom ili Podrinjskom okrugu, a između dva svetska rata pripadalo je Drinskoj banovini sa sedištem u Sarajevu.
Radenković je u severnom delu Mačve, danas u sastavu Sremskog okruga ( od 1955. godine) i u sastavu Gradskog područja Sremska Mitrovica.
- Ova hronika će sadašnje generacije učiniti duhovno bogatijim i poslužiti budućim naraštajima da se ponose na svoje pretke i neko od njih dopiše ovu knjigu istorije svog sela, kaže profesor Miladin Ševarlić u svom obraćanju prisutnima na promociji knjige-hronike o Radenkoviću, nazvane “Lepota Mačve u Srbiji”, autora, novinara Miomira Filipovića.
Knjiga je promovisana nedavno u mesnoj kancelariji u Radenkoviću uz prijatne zvuke i pesmu Mačvana.
Lj.Đ.
Najnoviji broj
11. april 2024.
