24. decembar 2015.24. dec 2015.
PRAZNICI I OBIČAJI UOČI BOŽIĆA

PORODIČNE SVETKOVINE

Iako je Vaskrs najveći hrišćanski praznik, kod Srba se Božić i praznici vezani za njega najsvečanije proslavljaju i obiluju običajima, koji nedelje pred Božić čine najlepšim i najsvečanijim periodom u celoj kalendarskoj godini. To je izraženo u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi: “Daj Bože zdravlja i veselja ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dečica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!”
Detinci
U treću nedelju pred Božić slavi se ovaj praznik. Toga dana ujutru rano, ili po dolasku iz crkve sa bogosluženja, odrasli vežu svoju ili tuđu decu. Za vezivanje se obično koristi kaiš, gajtan, kanap ili običan, deblji konac. Obično se zavežu noge ili ruke, dok se drugim delom kanap zaveže za sto ili stolicu. Vezivanje simbolizuje čvrste porodične veze, slogu, mir, poštovanje i međusobno pomaganje u svim prilikama. Drugo, upućuje ukućane na štedljivost i istrajnost u vrlinama, jer onaj ko poseduje pošteno zarađenu imovinu i dobra dela, lako će sebe otkupiti u svim sporovima pred zemaljskim sudovima, a posebno na poslednjem Strašnom sudu, gde će se vrednovati samo ono što je čovek dobro u svom životu učinio.
Materice
Ovo je najveći hrišćanski praznik majki i žena koji se praznuje u drugu nedelju pred Božić. Toga dana deca porane i unapred pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad “zavežu” svoju majku, čestitaju joj praznik, a ona im podeli poklone, i na taj način se „dreši“. Na isti način se vežu i sve udate žene, koje se dreše poklonima deci: kolačima, ili nekim drugim slatkišima. Ovaj praznik se u novije vreme svečano proslavlja i pri našim hramovima, naročito po gradovima. Negde se organizuje poseta bolnici, naročito Dečjim odeljenjima, gde se deci nose pokloni, što daje ovom prazniku pun hrišćanski smisao.
Oci ili Očevi
Ovaj praznik se praznuje u prvu nedelju pred Božić. Toga dana, isto kao na Materice, deca vezuju svoje očeve, a ovi im se „dreše“ poklonima, isto kao i majke.
Oci, Materice i Detinci su porodični praznici, koji doprinose jačanju porodice, slozi i razumevanju, poštovanju između dece i roditelja, starijih i mlađih.
Tucindan
Na dva dana pred Božić, 5. januara, praznuje se Tucindan. Toga dana se kolje i redi pečenica za Božić. Nekada se pečenica „tukla“ – ubijala krupicom soli, kasnije ušicama od sekire. Zato je ovaj dan nazvan Tucindan.
Za pečenicu se obično kolje prase ili jagnje, a neko priprema pečenu ćurku, gusku ili kokoš. Običaj vezan za klanje pečenice, ostao je verovatno iz starih mnogobožačkih vremena, vezan za žrtvoprinošenje. Na Tucindan, po narodnom verovanju, decu „ne valja“ tući, jer će cele godine “biti nevaljala”.
Badnji dan
Dan uoči Božića zove se Badnji dan. Naziv je dobio po badnjaku, koji se toga dana seče i unosi u kuću. Rano ujutru, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Čim svane, loži se vatra i pristavlja se pečenica. Žene mese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.
Badnjak
Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo (u nekim krajevima, jelovo ili borovo), koje se na Badnji dan ujutro rano seče i donosi pred kuću. Pre izlaska sunca, domaćin sa sinovima ili unucima odlazi u šumu da seče badnjak. Kada odabere odgovarajuće drvo, okrene se istoku, tri puta prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i praznik, uzima sekiru u ruke i zaseca badnjak sa istočne strane. Po narodnom verovanju, drvo se mora poseći sa tri snažna udarca, ono što sekira ne preseče, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem (sukanjem). Vodi se računa da drvo padne direktno na zemlju, ne sme se zaustaviti na nekom drvetu. Kad se badnjak donese, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gde stoji do uveče. Badnjak simbolizuje ono drvo, koje su pastiri doneli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio, a nagoveštava i drvo Krsta Hristovog.
Badnje veče
Badnje veče praktično spaja Badnji dan i Božić. Uveče, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenicu na ražnju obično nose dvojica između sebe, a jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad rečima: „Dobro veče! Čestit Božić, Badnje veče!“ Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina zobom i pšenicom, odgovarajući: „Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!“ Pečenica se unosi u sobu gde se obavlja večera na Badnji dan i Božićni ručak, i prislanja na istočni zid, tamo gde su ikone i kandilo.
Pošto se badnjak prethodno iseče sa debljeg kraja na tri dela, koliko da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja pored šporeta ili peći i odmah se jedno drvo lomi. Posle badnjaka u kuću se unosi slama. Prilikom unošenja slame domaćin i domaćica govore i postupaju isto kao kad se unosio badnjak i pečenica. Slama se posipa po celoj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gde se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračke, koje deca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio.
Večera u oči Božića
Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpevaju tropar „Roždestvo tvoje...“, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sedaju za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, sveža ili sušena riba i druga posna jela.
M.F.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa