14. januar 2016.14. jan 2016.
RAZGOVOR SA NIKOLOM GRUBJEŠIĆEM, ŠABAČKIM FUDBALEROM

Ljubav je „crno – bela“

Rastao je uz oca Pavla, brzonogog napadača mlađih kategorija Mačve i dugogodišnjeg navalnog igrača Partizana i GAK. Fudbal je bio logičan izbor i Nikole Grubješića. Rođen je u Šapcu, ali je fudbalski « rođen « u Partizanu. Bio je deo « crno – belih » u najuspešnijoj sezoni kluba iz Humske u ovom veku. Posle « omiljenog » dresa, okušao se i u inostranstvu.
Posle nastupa za Teleoptik, Partizan i pozajmice u Voždovcu, pre jedne decenije karijeru si nastavio u inostranstvu. Prva „stanica“ bila je Rusija, tim „KAMAZ“ Tu ste proveli tri, statistički vrlo uspešne, godine?
-Statistika je jedno, ona ne izgleda loše, bilo je dosta dobrih nastupa, ali period koji sam proveo u Tatarstanu, nije nešto čega se rado sećam. To je bio moj prvi angažman van Srbije. Pola godine sam se privikavao na sve i nije bilo lako. Drugačiji je sistem rada, na neka gostovanja smo leteli i dva dana. Kada sam prevazišao jezičku barijeru i navikao se na sve to, jeste bilo lakše, ali ne bih period u Rusiji nikako svrstao u red dragih uspomena.
Posle Rusije, usledio je kraći povratak u Srbiju (Čukarički), a potom nove selidbe u Makabi (Izrael), AEL (Grčka), Leotar (RS), Sirjanska (Švedska), Dunajvaroš (Mađarska) i Bromapojkarna (Švedska).
-Prvi klub u Švedskoj, “Sirjanska”, definitivno je nešto najlepše u mojoj dosadašnjoj inostranoj karijeri. Atmosfera je bila kao u Partizanu. Uživali smo u utakmicama, treninzima, životu. Još uvek sam u kontaktu sa ondašnjim saigračima. Bili su dobri i rezultati, stadion pun, navijači verni i vatreni, ali je usledio finansijski krah. Na polusezoni je otišlo pet prvotimaca, a za godinu dana je usledio i odlazak preostalih. Šteta za klub, navijače i za sve koji smo nosili crveno – žuti dres.
Da li se neki angažman može smatrati greškom u karijeri?
-Rekao bih, baš pomenuta, Rusija. Nerado se sećam i odlaska iz Partizana, praktično sam bio primoran da odem. Ucenjen vraćanjem u Teleoptik. Nisam imao menadžera, bio sam nezaštićen, te je odlazak preko granice nešto što nije bila, u tom trenutku, moja želja.
Bio si u Švedskoj u dva navrata. Kod nas je Švedska sinonim organizovanosti i lepog života što se materijalnog aspekta tiče?
-Mogu da potvrdim svaku pretpostavku o njoj. Zemlja je uređena, klubovi organizovani, standard dobar, profesionalizam svugde na visokom nivou. Sumnjam da bi neko, ko je bar deo života proveo tamo, mogao reći drugačije
Igrao si u različitim državama, različitim ligama, različitim rangovima, gde je najveći kvalitet fudbala?
-Istakao bih Izrael. Verujte da je tamo fudbal u ogromnoj ekspanziji. Ulaže se dosta, tereni i infrastruktura su fantastični, postoje svi uslovi za razvoj igrača, a fudbal kao sport nema konkurenciju u popularnosti. Stadioni su uvek i svugde puni, navijači glasni, atmosfera sjajna. Nije potrebno ništa više.
Koja je prednost tih liga u odnosu na našu ligu i klubove. Činjenica je da naši fudbaleri idu mnogo više u te zemlje, nego što igrači odatle dolaze kod nas, iako su lige sličnog kvaliteta, možda čak i slabije od naše?
-Potpuno sam uveren da smo mi talentovanija nacija od svake u kojoj sam ja igrao. Ipak, mi smo iza njih što se infrastrukture i uslova tiče, a to je ono što privlači naše igrače. Kada bi imali takve uslove u Srbiji, naš fudbal bi bio znatno kvalitetniji.
Najvažniji treneri u tvom fudbalskom razvoju.
-Tri trenera iz Partizana. Mnogo sam naučio od Nikice Klinčarskog, u mlađim kategorijama, potom je tu Lotar Mateus koji je pratio naše nastupe i pružio mi priliku da nastupam za prvi tim i naravano, Vlada Vermezović, najlepši period u karijeri bila je ta sezona kada nas je on predvodio sa klupe.
Menjao si, iz godine u godinu, ne samo države, već i klimatske zone, koliko vremena je potrebno da se aklimatuzeje na nove uslove života i gde je bilo najlakše?
-Naravno da nije lako, naročito tim tempom. Tek što se naviknem na jedan način života i onda ponovo pakujem kofere i krećem u novu „avanturu“. Ipak, nikada se nisam žalio jer je to nešto što karijera profesionalnog sportiste nosi, naša obaveza je da se priviknemo, retki su oni koji celu karijeru provedu u jednom klubu. Svaka zemlja je nosila nešto lepo, svugde sam upoznao dobre ljude, različite kulture, ali ću opet Izrael izdvojiti kao najlepši. Klima mi je odgovarala, more, prirodne lepote na svakom koraku....
Nosio si dres Partizana u jednom od najuspešnijih perioda kluba u ovom veku. Ostvareno je proleće u Evropi, bili ste na pragu LŠ, koliko danas pratite klub?
-To je najlepši period fudbalskog života za mene i nešto što ću večno pamtiti. Osvojili smo titulu bez poraza, pamtim svaki duel u Kupu UEFA gde smo došli među 16 najboljih ekipa, dočekali mart u Evropi, pre toga smo nadigrali jedan Lacio, eliminisali Dnjipro, bili ravnoparvni sa strašnim CSKA, kasnijim pobednikom. Krasilo nas je drugarstvo, neverovatan timski duh. „Partizan“ je moja ljubav, pratim ga redovno i danas, ne samo fudbal, idem i na košarku, gledam i druge sportove gde nastupamo.
Igrali ste sa novim trenerom ekipe, ima li Partizan sa njim svetliju budućnost nego sadašnjost koja nije sjajna?
-Ivan je bio igrač koji je delovao tiho i povučeno, ali je na terenu sve kontrolisao. Ogromna inteligencija ga je uvek krasila i ne sumnjam da će biti i veliki strateg. Dolaze nam lepši dani.
Trenutno ste slobodan agent, ima li ponuda za nova angažovanja?
-Poslednjeg dana 2015. godine istekao mi je ugovor sa Bromapojkarnom (Švedska) i trenitno sam slobodan igrač. Prelazni rok je tek počeo, imam još strast za igrom i verujem da ću uskoro odabrati najbolju ponudu.
D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa