21. januar 2016.21. jan 2016.

PREMIJERSKE SUZE

Rad, Rad, Rad, Rad, Rad, Rad. Javor, Javor, Javor, Javor, Javor, Javor. Metalac, Metalac, Metalac, Metalac, Metalac, Metalac. Čukarički, Čukarički, Čukarički, Čukarički, Čukarički, Čukarički…
Ovako ponekad, dragigrađani Čivijaške republike, ponavljam sebi u mislima i to najčešće dok slušam predugačke, zamorne, a besmislene govore mojih kolega političara na sednicama i zasedanjima.
Ponekad me neočekivano prenu iz ove moje meditacije, pa mi, mimo moje volje nesvesno izleti recimo: Rad, Rad, Rad, Rad, Rad, Rad….
Dok shvatim šta sam izgovorio, već je kasno. Naravno da ne dolazi u obzir da prisutnima u sali i gledaocima kraj malih ekrana objašnjavam da je to tek deo moje svakodnevne mantre nabrajanja timova, naziva preduzeća, gradova u Srbiji, reka, jezera, biljaka, životinja i opozicionih partija, pa se, brže –bolje izvadim nastavivši nešto u stilu “…hoću da se radi još više i bolje i…ovaj…radnije nego do sad”. Zašto da vas lažem, dragi građani Čivijaške republike, moj stav je da je rad nužno zlo. Čak nije ni nužno, ukoliko je čovek sposoban da alternativnim načinima, dakle mimo rada, ostvari materijalno i duhovno blagostanje. U tom slučaju, nije ni zlo. Svestan činjenice da sam na prošlogodišnjim čivijaškim izborima dobio mandat, ne zbog svoje marljivosti, nego zbog svog urođenog šarma i talenta za lelemuđenje, odlučno ovde izjavljujem: muka mi je od bilo kakvog umnog, a kamo li fizičkog rada i ne stidim se da to priznam. Mislim da je prirodno stanje čoveka, a pogotovu čoveka na visokoj poziciji poput mene, da svu svoju energiju usmerava isključivo ka zadovoljenju sopstvenih hedonističkih potreba. Želim da vidim srećna, nasmejana lica građana dok zlatnim kočijama koje vuku dinosaurusi lagano jezdim ka spacentru. Hoću da i bez mene na čelu Čivijaške vlade, sve savršeno funkcioniše tokom mog tromesečnog letovanjana Karibima, Havajima, Tajlandu, Kubi i nešto malo u Grockoj.
Hoću da svi budu srećni zbog moje sreće. Da uživaju zbog mojih uživanja. Da narodima koji nemaju ovako kul premijere, ponosno kažu : “Vaš radi!? Svašta. Ovaj naš muda ladi.”
Neka se stavi u novine: Ima muda. I ladi ih!
Nije to sramota, naprotiv. Probao sam letos na hrvatskom primorju i verujte, užitak je zaista veliki.
Na posao, kada ipak moram da odem, kasnim maksimalno, jer time skraćujem vreme koje ću provesti na poslu. Lepše je posvetiti se porodici, hobijima, Netfliksu…
Viziju budućnosti republike nemam, ali viziju svoje sreće i te kako. Uostalom ko nije za sebe…
Ne verujem da ću Čivijašku republiku uvesti u EU, ali, ako vam to dragi građani znači i ako ćete se bolje osećati, nemam problem da vam kažem: “Na pragu smo EU”!
Zapravo, reći ću vam sve što želite da čujete.
Šta me košta?
Rad, Rad, Rad, Rad, Rad, Rad…
Zoran Kesić

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa