29. jul 2010.29. jul 2010.
JOSIP - JOŠKA BROZ SPECIJALNO ZA "GLAS PODRINjA"

DEDA IZBEGAVAO SKUPE POKLONE

Joška je sin Žarka Broza, prvog Titovog sina, iz braka sa Ruskinjom Pelagijom. Titovi i Žarkovi životni putevi često su se razilazili zbog Titovih brojnih državničkih obaveza, ali i zbog Žarkovog stila života, prepunog traganja za sobom i suštinom svog bića
U crnom odelu sa crvenom kravatom, prijatnog izgleda i otmenog držanja, pozdravlja nas čvrstim stiskom ruke. U plavim očima na još lepom, održanom licu ““ mir, svest čoveka koji zna svoje mesto u životu. Josip-Joška Broz. Unuk jednog od najvećih svetskih državnika 20. veka ““ Josipa Broza Tita.
Podsećamo se, u razgovoru, da smo vršnjaci i da nas za vreme naše mladosti, vreme SFRJ, vezuju mnoge lepe uspomene. Priča teče...
Njegov otac Žarko, se nije osvrtao na to što je Titov sin, što je visoki oficir JNA, dvostruki heroj Sovjetskog saveza (prvi od stranaca koji je dobio najviše priznanje za zasluge u Velikom otadžbinskom ratu), i narodni heroj Jugoslavije. Tito je Žarka, i pored neodobravanja nekih njegovih postupaka, mnogo voleo. Svoju ljubav preneo je na Žarkovu decu: Josipa i Zlaticu.
Kao sva deca
Od detinjstva do punoletstva, Joška i Zlatica, i njihov stric Miša (Titov sin iz braka sa Hertom Has) živeli su kod dede, dedeka kako su ga, iz milja, oslovljavali, u Beogradu, na Dedinju preko godine, na Brionima preko leta.
- Bili smo kao i sva druga deca. Nismo imali ni više ni manje nego naša, jugoslovenska deca iz susedstva. Deda je bio dobar i nežan prema nama, ali je ““ po pitanju nečeg što bi bilo drugačije i bolje, što bi nas izdvajalo od druge dece ““ bio kategoričan. Oblačili smo se i imali knjige i igračke samo kao naši vršnjaci. Sećam se kad sam od dede tražio da meni i Zlatici kupi rolšue, koje su tada bile u modi. Kada je čuo da sam video kako ih voze deca diplomata iz susedstva, a ne deca Jugoslovena, rekao mi je da ću moći da ih imam kad ih budu imala i sva naša deca. Prvo oni, pa mi.
U školu smo išli autobusom, bez pratnje. Živeli smo normalno, prirodno, bilo da smo bili u Beogradu, bilo na Brionima. Ništa posebno nismo imali. Deda je prema poklonima imao čvrst, izričit stav. Bio sam prisutan kada je dobijao vredne poklone od poznatih državnika iz inostranstva. Uvek je sekretaru diktirao: „Ovaj poklon zabeleži na JNA, ovaj na Ministarstvo inostranih poslova, ovaj...“ Ništa nije ostavljao za sebe ili porodicu.

Najnoviji broj

25. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa