5. avgust 2010.5. avg 2010.
LjUBOMIR SIMOVIĆ, PESNIK

ISTORIJSKA VIŠNjIĆEVA POZORNICA

Nedavno u izdanju „Beogradske knjige objavljena su sabrana dela Ljubomira Simovića, među njima naročito se ističu zbirke Izabrane pesme I i II. Tim povodom razgovaramo sa akademikom Simovićem o poeziji i prozi, utiscima vezanim za Podrinje, o srpskoj i evropskoj povesti
Pišete pesme u rasponu od grotesknog do uzvišenog, od svakodnevnog do svetog, od lokalnog do univerzalnog. Vaši simboli i metafore su nam na dohvat ruke: jaje, so, slanik, kašika...
- Za mene su te takozvane obične stvari prepune neobičnog. Poznato je prepuno nepoznatog, malo je puno velikog, donje gornjeg, svakodnevno svetog, pojedinačno opšteg, lokalno univerzalnog. Neki ljudi misle da je univerzalno samo ono što je apstraktno, ja mislim obrnuto. I potvrdu za to što mislim nalazim kod svih ozbiljnih pisaca: kod Krleže, Vilijama Karlosa Vilijamsa, Odna, Berensona, De Kvinsija. Kod Pavla Florenskog. Samo Sterijina Fema prezire lokalno.
Šabac je dao Dušana Kovačevića, a Užice Ljubomira Simovića. Kakvi su Vaši utisci vezani za Šabac?
Šabac ima izuzetno značajno mesto u našoj istoriji, posebno u istoriji naše kulture i književnosti. O tome sam govorio na otvaranju „Dana knjige“ u šabačkoj Biblioteci. Dosta je samo nabrojati imena Laze Lazarevića, Janka Veselinovića, Vinavera, ranog Daviča, sve do Duška Kovačevića. Mačva i Šabac mene očaravaju i kao istorijska pozornica (setite se Filipa Višnjića), i kao kulturno središte. Mačva me očarava i kao pejzaž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa