18. februar 2016.18. feb 2016.
SVETOZAR MARKOVIĆ, SAVETNIK GRADONAČELNIKA ŠAPCA ZA POLjOPRIVREDU

SUBVENCIJE NISU TROŠAK, VEĆ RAZVOJ

Za setvu jednog hektara kukuruza potrebno je uložiti 500 evra, što u ovom momentu može samo oko devet odsto ratara. Pitanje likvidnosti državnog budžeta rešava se dodatnim zaduživanjem, pre svega kod MMF, a samim tim kreditor postavlja određene makroekonomske proporcije, naglašava naš sagovornik
Magistar je agroekonomskih nauka, diplomirani ekonomista, a u bivšoj “Proteinci“ sadašnjem predstavniku stočne hrane “De Heus“ Šabac zadužen za saradnju sa poljoprivrednim gazdinstvima s ciljem obezbeđenja sirovina. Svetozar Marković o kome je reč od nedavno je i savetnik gradonačelnika Šapca zadužen za poljoprivredu. To je bio i neposredni povod za razgovor, budući da prolećna setva, veliki i važan posao, od koga se mnogo očekuje, kuca na vrata.
Kog reda veličina su potrebna ulaganja, da bi počev od setve žetva bila bogata i kvalitetna?
- Projektovana setvena površina za proleće na prostoru Šapca i okolnih sela je različita. Nema sumnje da će kukuruz i dalje zadržati primat. Procena je da će od pripreme zemljišta preko drugih neophodnih agrotehničkih mera za setvu jednog hektara ove kulture biti potrebno ulaganje od 500 evra. Nažalost taj novac u ovom trenutku ima samo oko devet odsto domaćina, onih koji raspolažu sa više od 20 hektara obradivog zemljišta. I narednih petnaestak odsto će s više ili manje muka obaviti predstojeći veliki posao, dok oko 75 odsto imaju velike probleme, kako da obezbede neophodan novac.
Da li je taj problem likvidnosti poljoprivrednika novijeg datuma ?
- Problem je prisutan još od Drugog svetskog rata, samo što je osamdesetih godina i dalje sve izraženiji. Problem je što se socijalna sigurnost građana dugo “lečila“ niskim cenama poljoprivrednih proizvoda. Nedostatak novca je postajao hronična i sve veća boljka, a potpuno se ispoljio u doba liberalnog kapitalizma i otvorenog tržišta. Osiromašena poljoprivreda izložena je još većoj konkurenciji, posebno robe spolja i daljem još većem nedostatku novca za ulaganje. Sistemom subvencija država to na određeni način ublažava ali posmatrano duži vremenski period politiku subvencionisanja videćemo da je ona u gotovo direktnoj zavisnosti sa spoljnom likvidnošću zemlje.
Trenutna situacija je takva da se spoljni dug povećava, a likvidnost zemlje se rešava njenim dodatnim zaduživanjem, umesto da se rešava subvencionisanjem, premiranjem i značajnim podsticanjem domaće proizvodnje, što bi značilo veći obim i vrednost proizvodnje, a samim tim i veći prihod od PDV u budžetu.
Pitanje nelikvidnosti državnog budžeta rešava se dodatnim zaduživanjem, pre svega kod MMF. Drugim rečima kreditor postavlja određene makroekonomske proporcije. On ne kaže smanjite subvencije. On kaže smanjite rashode u budžetu, a povećajte prihode.
Šta u konkretnom slučaju ovaj savet znači ?
- U Srbiji ima oko tri miliona hektara obradivih površina. Smanjenje subvencija, prethodno penzija i plata i onda blago povećanje penzija i plata ) znači ispunjavanje kriterijuma kreditora. Jasno je da takvom odlukom, kreator sistema ( Vlada Srbije) ispunjava zahteve MMF.
Ali je smetnula sa uma da premije i subvencije u poljoprivredi nemaju troškovni već razvojni karakter. Iz Ministarstva poljoprivrede u javnim nastupima tvrde suprotno, što nije tačno. Subvencije u Srbiji u tekućoj godini iznose 30 evra po hektaru, a u Hrvatskoj 300. Istina hrvatski poljoprivrednici imaju znatno više, kvalitativne preduslove koje moraju ispuniti da bi ostvarili pomenute subvencije. Pitam se koji to kvalitativni preduslov ne bi mogao ispuniti srpski seljak za 300 evra po hektaru, subvencija.
Iz kojih sredstava će srpski poljoprivrednik obezbediti svoj razvoj i podizanje nivoa konkurentnosti, da bi mogao da ispunjava evropske zahteve?
- Ta sredstva se delimično i u vrlo malom obimu, isključivo kod najvećih proizvođača, vide u njihovom profitu. Potom u merama domicijalne podrške razvoju ( agrarni budžet, premije, subvencije, regresi... ) Zapravo potrebno je podizanje opšte svesti kod proizvođača. Pre svega i kod kreatora ekonomskog sistema u cilju ispunjenja zahteva koje Evropa postavlja za korišćenje predpristupnih fondova, po ulasku u Evropsku Uniju i drugih podsticajnih sredstavaUnije.
Od 2015. do 2020. Srbija ima na raspolaganju 175 miliona evra iz pristupnog fonda IPARD II ali u prošloj godini nije iskorišćen ni jedan evro. U tekućoj godini ima pravo da koristi 16 miliona evra, pod okolnostima da se ispune preduslovi EU. Prvo država mora kod Evropske Unije akreditovati Upravu za agrarna plaćanja. Isti zahtev bio je i prošle godine, kao uostalom i u svakoj drugoj zemlji članici.
Bilo je predviđeno da se ta akreditacija obavi do kraja juna ove godine, ali ozbiljna prepreka bi mogla biti izbori i formiranje nove Vlade, kako bi evropska komisija imala legitimnog sagovornika.
Drugi suštinski preduslov je da se urade strategije agrarnog i ruralnog razvoja na nivou lokalne samouprave, identifikuju strateški ciljevi, programi rada, pojedinačni projekti i uradi akcioni plan primene te strategije.
Grad Šabac je uradio strategiju, identifikovao ciljeve, programe i 84 pojedinačna projekta, koji tretiraju sve oblasti agrarnog i ruralnog razvoja. U postupku je izrada Akcionog plana. Namera je da krajem trećeg kvartala ove godine imamo urađeno, prema metodologiji EU 15 prioritetnih, strateških projekata i da sa njima konkurišemo za sredstva iz IPARD, čim Uprava za agrarna plaćanja bude akreditovana.
Lj. Đukić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa