25. februar 2016.25. feb 2016.
PODODIČNO GAZDINSTVO NEBOJŠE RADOVANOVIĆA IZ BOGATIĆA

OKO VOĆARA HRANI BILjKU

Tradicionalne žitarice sve više potiskuje voće. Malina je tu “kraljica“. “Svaštarenje“ je još najsigurnije
Ne može i neće Nebojša Radovanović, ugledni domaćin iz Bogatića, koji obrađuje tridesetak hektara, što svoje što tuđe zemlje da se lako odrekne tradicionalne proizvodnje kukuruza, pšenice, lucerke, a od stoke svinja i bikova, jer to su godinama radili njegovi preci. Dosta toga što ima, oni su uz mnogo rada i odricanja sagradili. Znatno moderniji obori i danas su puni stoke, a tradicionalne mačvanske žitarice zauzimaju jednu trećinu njegovih oranica.
Stočarstvo na nizbrdici
- Što više čovek hrani stoke u većem je problemu. Sigurnost i ugovor su u ovom poslu sve ređi. Ulaganja ogromna, kao i rad, a zarada nikakva. Mnogi u ovom kraju odustaju. Krava je sve manje. Stočarstvo na nizbrdici i posustaje pod teretom krize. Razumemo mi da je tržište hirovito ali ova proizvodnja je od strateškog značaja i zahteva određenu sigurnost, što bi kreatori raznih strategija u poljoprivredi morali da znaju, kaže Nebojša.
Otuda je on, kao uostalom i mnoge njegove kolege prinuđen da “svaštari“.
- Tako je nažalost, ekonomska sigurnost proizvođača izvesnija. Tradiciju ne želimo da prekinemo, a često smo i na gubitku. Od žitarica sa svojih njiva, sami spravljamo stočnu hranu. Hranimo prasad koju su oprasile naše krmače ali bar danas i u postojećim uslovima, teško je tu pronaći računicu, dodaje ovaj domaćin koji je u neizvesno proizvođačko, poljoprivredno “kolo“, uveo celu svoju, brojnu porodicu.
Malina u usponu
Radovanovići ulažu ogroman rad. Tradicionalne proizvodnje se ne odriču ali izlaz, radi zarade i opstanka u poljoprivredi pronalaze u novoj proizvodnji. Sve češće su prinuđeni da “svaštare“. U tome vide rešenje za sve, kako domaćin voli da kaže promašene državne reforme.
- Od 2000. godine gajimo voće. U početku je to bilo malo skromnije. Manji posedi malina, kupina i višanja. Prodavali smo ih uglavnom na obližnjim pijacama. Zarada je bila evidentna, posebno prošle godine od maline, nastavlja priču naš sagovornik.
Zasade su stalno širili i tako došli do primera radi 10 tona godišnje proizvodnje, plasmana i naplate maline.
- Sada je to već ozbiljnija količina. Malina je nema sumnje kraljica među voćem. I ovde pored dobrih klimatskih preduslova, kvalitetnog zemljišta mačvanskog, naglašavam rad i samo rad. Od kvalitetnog zasada, preko nege i konačno branja, sve je važno i svemu treba biti maksimalno posvećen, ističe domaćica Dragana, odbornik u Skupštini opštine Bogatić i po tvrđenju domaćnma, glavni menadžer za malinu.
U periodu branja, onih desetak dana angažujemo veći broj pomoćnih radnika, a posebno bih istakla pomoć snaha i sinova, koja nam je izuzetno dragocena.
Dragana je posebno srećna što je doživela i veliki broj unučadi. Odlučila je da njihovim imenima “krsti“ neke zasade voća. Posebno je oduševljena sortom maline Polka ( Engleska).
- Ona nam pored tradicionalnog Vilameta ( Američka sorta) omogućava da još od jula imamo dva, dva i po meseca sveže maline, što je kao i ranija berba u odnosu na glavne konkurente, velika prednost.
Uz sve pomenuto, Radovanovići se bore za izvozni kvalitet i posebno naglašavaju značaj čistoće, kod branja i upotrebe odgovarajućih zaštitnih sredstava kod nege ove sve rasprostranjenije biljke u Mačvi.
Lj.Đukić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa