3. mart 2016.3. mar 2016.
REKONSTRUKCIJA ŽELEZNIČKOG MOSTA

SVE SAMO NE BEZBEDAN

Ovaj most je jedan od glavnih prostornih orijentira i vizuelnih obeležja grada
Početkom prošlog veka Vlada Srbije je želela da ubrza izgradnju železnica davanjem koncesija lokalnim samoupravama. Tako je Podrinjski okrug, želeći da izgradi svoje okružne železnice, kod Uprave Fondova načinio zajam za izgradnju pruge uskog koloseka Šabac-Loznica-Banja Koviljača, te je izgradnja ove pruge započela 1908. godine. Prvi voz iz Šapca u Loznicu je prispeo 20. maja 1910., a u Banju Koviljaču 18. jula iste godine.
Odmah, po oslobođenju ovih krajeva od Austrougara, Podrinjska okružna železnica je ponovo započela svoj rad. U novembru 1918. je, na pruzi Šabac-Banja Koviljača uspostavljen najpre privremeni, da bi 15. maja 1920. godine na ovoj liniji ponovo bio uspostavljen i redovan svakodnevni saobraćaj. U isto vreme je, zbog teritorijalnog proširenja zemlje, iskazani veliki interes Šapca i okoline za izgradnju drumsko-železničkog mosta preko reke Save. Zahtev je istaknut 1919., projekat izrađen 1922., a izgradnja je započela već naredne 1923. godine. Most je, zbog nedostatka finansijskih sredstava završen i pušten za drumski saobraćaj tek 15. jula 1932. godine, a izgradnjom železničkog kraka Šabac-Klenak, u dužini od četiri kilometra, most je osposobljen i za železnički saobraćaj. Preko njega je 3. juna 1934. godine najpre prešao šetni, a odmah za njim i dvorski voz. Ovim vozom je kralj Aleksandar sa svojom pratnjom doputovao u Šabac i tim činom je otvoren redovan železnički saobraćaj na pruzi Ruma-Šabac.
Prilikom povlačenja iz Šapca, u oktobru 1944. godine, Nemci su minirali most. Most je posle rata obnovljen i dugi niz godina je bio glavna drumska i železnička veza Šapca i šire okoline sa ostalim područjima bivše Jugoslavije. Izgradnjom novog drumskog mosta, ovaj most gubi značaj kao drumska saobraćajnica i ostaje uglavnom u funkciji železničkog i lokalnog drumskog saobraćaja između Šapca i Klenka. Kako se, početkom osamdesetih godina prošlog veka, preko ovog mosta odvijao intenživan železnički saobraćaj, 1986. godine su sa mosta uklonjene betonske ploče koje su formirale drumsku saobraćajnicu. Na ovaj način je most ostao isključivo u funkciji železničkog saobraćaja, a preko mosta je zabranjen saobraćaj čak i pešacima, biciklistima i motociklistima.
U svesti Šapčana ovaj most je uvek značio mnogo više nego što je to tek puki drumski ili železnički infrastrukturni objekat. Ovaj most je jedan od glavnih prostornih orijentira i vizuelnih obeležja grada Šapca. Jedan broj Šapčana ima kuće i trajno je nastanjen u Klenku, a mnogi Klenčani su zaposlenje našli u Šapcu ili u njega dolaze radi kupovine i zabave. Nažalost, ovaj most je sve samo ne bezbedan.
Železnica je devedesetih godina prošlog veka u dva navrata započinjala peskarenje i antikorozionu zaštitu mosta. Radovi su započinjani najpre sa klenačke, a zatim i sa šabačke strane, ali ne samo da taj posao nikada nije završen na središnjem delu mosta, nego je i ranije zaštićeni deo mosta ponovo počeo da rđa. Na nezaštićenom delu mosta su se mestimično već pojavila duboka oštećenja metalne konstrukcije, a konstruktivni delovi pešačkih servisnih staza su na više mesta oštećeni. Ovome se mora dodati i da je celokupna rasveta mosta pokradena ili uništena.
Zbog potrebe za tešnjim povezivanjem dva naselja smeštena na suprotnim obalama reke Save, kao i povećanja bezbednosti građana koji sada koriste ovaj most, Građanska inicijativa KORAK će kod gradskih vlasti grada Šapca pokrenuti inicijativu da se sa JP Železnice Srbije započnu pregovori da železnički most u Šapcu ponovo bude osposobljen, makar za bezbedan pešački i biciklistički saobraćaj.
Građanska inicijativa KORAK

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa