10. mart 2016.10. mar 2016.
„KAFANICA, SUDNICA, LUDNICA“ ODUŠEVILA PUBLIKU U ŠABAČKOM POZORIŠTU

URNEBESNI POVRATAK NA SCENU

U režiji Miroslava Trifunovića, a po tekstu Brane Crnčevića, nekadašnja kultna predstava „Ateljea 212“ iz sedamdesetih godina prošlog veka uzburkala satirične duhove posrtanja našeg naroda u periodu socijalističko-komunističkog previranja. Osvežen momentima iz novije političko-društvene istorije kabaretsko farsični triptih ostao dosledan piščevom alegoričnom pristupu u ocrtavanju srpskih naravi
Od kafanice, preko sudnice do ludnice mali je put što je pokazala i premijera predstave „Kafanica, sudnica, ludnica“ Šabačkog pozorišta prošlog četvrtka na Velikoj sceni „Ljubiša Jovanović“. Satirično kabaretsko farsični triptih o uzrocima posrtanja kroz vreme našeg malog naroda sa konstantacijom da „Niko nema tako lepo inostranstvo kao mi“ Brane Crnčevića osvežen na trenutke novim istorijskim momnetima potvrdio je doslednost autora kada je u pitanju oslikavanje karaktera Srba i problema neuravnoteženo velikih umišljenosti male države.
Glumački ansambl Šabačkog pozorišta Ivan Tomašević, Vladimir Milojević, Aneta Tomašević, Slobodan Petranović Šarac, Ljubiša Barović, Strahinja Barović, Petar Lazić, Ivana Jokić, Aleksandra Ristić, Siniša Maksimović, Radivoj Kostadinović uz podršku orkestra u sastavu Kosta Pavlović, klarinet, Milivoje Robinić, harmonika, Jakov Suvajdžić, gitara, i Željko Pajić, kontrabas, a pod rediteljskim vođstvom Miroslava Trifunovića posle četrdeset četiri godine na više nego urnebesan način vaskrsnuo je nekadašnju kultnu predstavu „Ateljea 212“ koja je prvi put postavljena na scenu 1965. godine.
„Problem našeg društva je u tome što i dalje postoje bolesne i zdrave snage. E, sad, bolesni neće da se leče, a zdravi neće da rade nego idu u političare. E, zato je sad u našem novom društvu batina zabranjena“, reći će jedan od aktera skupa u ludnici u kojoj vlada prividno ludilo jer se pametan od ludog krije glumeći bolest koja je duboko zašla u više, vladajuće, slojeve.
Vraćajući satiru, skinutu sa repertoara „Ateljea 212“ na preporuku GK SK Beograda 1972. godine, glumački ansambl Šabačkog pozorišta i reditelj Miroslav Trifunović ukazali su na njen višestruki značaj. Jedan od njih je svojevrsni podsetnik ali i upozorenje kako nam malo treba da skrenemo u neželjenom pravcu pod uticajem raznih ideologija koje široke narodne mase pretvaraju u poslušnike bez prava glasa. Gorčinu satiričnog pozorišnog bivstvovanja raznolikih likova pojačali su songovi u vidu komentara doprinoseći tim i važnosti samog poduhvata.
Poduhvata koji sa poslednjim taktovima pred spuštanje zavese poručiše: „Svima nam je dodijalo, nekom mnogo, nekom malo... Do pravde je svima stalo, nekom mnogo, nekom malo... Isto nam se svima piše, nekom manje, nekom više...“
O. Gavrilović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa