24. mart 2016.24. mar 2016.
RAGBI “ROĐEN“ U ŠAPCU

“Džentlmeni sa Dudare“

Ime našeg grada upisano je u istoriju sporta o kojem većina Šapčana zna samo najosnovnije informacije i ništa više. Imamo najveći rukometni klub Srbije, dva fudbalska kluba koja spadaju među najstarije u Srbiji, jedan od najstarijih bokserskih klubova, dugu tradiciju konjičkih trka, ali smo i grad u kojem je osnovan prvi Ragbi klub u državi
Istorija šabačkog ragbija, „sporta džentlmena“ kako ga nazivaju Britanci, jeste trajala svega četiri godine, ali smo prvi u Srbiji i Jugoslaviji imali istoriju sporta nastalog na ostrvu. Sve je počelo jeseni 1919. godine.
Prvi svetski rat doneo je, do tada nezapamćena razaranja, pustoš, a istorija Šapca te ratne godine pamti kao najgore trenutke ikada. Marinko Maša Đorđević, rat je dočekao kao dečak koji se sa civilima i vojskom 1915. uputio preko Albanije bežeći od terora okupatora. Po dolasku do mora, bio je na brodu koji je isplovio ka Francuskoj. U gradu Aženu, nastavio je školovanje i upoznao ragbi koji mu je od prve utakmice koju je odgledao postao ljubav, strast. Od navijača, ubrzo je postao igrač mlađih kategorija lokalnog kluba. Leta 1919. godine, vratio se kući, u Šabac, a kao uspomenu, poneo je tri ragbi lopte. Nije bilo potrebno mnogo vremena, da se sa društvom okupi na Dudari gde su, subotom i nedeljom igrali ovaj lep i za mnoge egzotičan sport. Bile su to prve ragbi lopte u Kraljevini SHS, teren na Dudari bilo je prvo ragbi igralište ondašnje nam zemlje, a negde u jesen (kada je nastala i FK „Mačva“) u Šapcu je osnovan i prvi Ragbi klub u državi „Beli orao“. Bio je to prvi i jedini klub kod nas te, logično, nije bilo rivala. Ipak, interesovanja nije manjkalo, kako novine pišu „bilo je igrača za tri tima“. Obučeni u različite košulje igrali su međusobno svakog vikenda, od marta do novembra. Bile su to utakmice sa sudijama, srčane, borbene, te je u istoriji ovog sporta ostalo zabeleženo da je u Šapcu, na Dudari, odigrana i prva ragbi utakmica. Igralište na poznatom šabačkom polju bilo je, čak i za današnje uslove, vrlo uređeno i pružalo sve uslove za treninge i rad. Šabački ragbisti bili su: Momčilo Melić, Vlado Šijaković, Mile Radović, Miloš Mihajlović, Ljuba Stojković, Sava Bojić, uz „rodonačelnika“ ragbija, Mašu Đorđevića.
Nažalost, nedostatak protivnika, uticao je da se nešto smanji broj igrača u klubu, a onda je otpočela izgradnja stambenih objekata na mestu terena i „Beli orao“ prestao je da postoji 1923. godine. U tom periodu, pri Sportskom klubu „Jugoslavija“ u Beogradu, nastao je ragbi klub. Ragbi je napustio Šabac i više se nije vraćao u naš grad, gde je, do smrti, 1983. godine, živeo Đorđević.
Osim što je klub prestao da postoji, o njemu je ostalo malo podataka. Novinskih članaka je jako malo, video zapisa, naravno, nema i sve što smo podelili sa Vama, dugujemo Ragbi savezu Srbije koji čuva sećanja. Veliko hvala RSS.
Živko IliĆ
Prvu ragbi utakmicu, reprezentacija Srbije odigrala je, još uvek ratne, 1918. Grupu dece, posle Albanske golgote, Potporni fond u saradnji sa Vladom Kraljevine Srbije, poslao je u Edinburg (Škotska/Velika Britanija). Upisani su i smešteni u Džordž Heriot školu. Bilo ih je ukupno 25, igrali su ragbi, pokazali veliko umeće, a 11. aprila, pod imenom Kraljevine Srbije, odigrali meč protiv reprezentacije Britanskih domiona. Pred 10 hiljada gledalaca naši reprezentativci, kojima su Škoti nabavili opremu u bojama Srbije, slavili su 8:3. Deo ekipe bio je Živko Ilić. Po povratku u Srbiju, odškolovan Ilić postao je profesor, a posao ga je doveo u Šabac. Naravno, odmah je upoznao Mašu Đorđevića i postao deo „Belog orla“.
D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa