31. mart 2016.31. mar 2016.
DRUGI PIŠU

Srpski izbori i kazahstanska „demokracija“

Zvanični rezultati potvrdili su ubedljivu pobedu kazahstanskog predsednika Nursultana Nazarbajeva koji je, prema Centralnoj izbornoj komisiji, osvojio 97,7 odsto glasova na predsedničkim izborima, javile su agencije krajem aprila prošle godine. Tom prilikom, Nazarbajev, kome je ovo inače peti mandat, izjavio je da takav rezultat pokazuje „jedinstvo naroda“ i obećao da će “opravdati poverenje“. Glavni protivkandidati Nazarbajeva bili su izvesni Turgun Sizdikov i Abelgazi Kusainov, takođe provladine figure, i osvojili su oko jedan odsto glasova, dok opozicija nije imala kandidata.
Prema podacima kazahstanske Centralne izborne komisije, izlaznost je bila rekordna i iznosila 95, 22 odsto. Nazarbajev, koji vlada Kazahstanom od raspada Sovjetskog Saveza, ocenio je da je izlaskom na izbore narod njegove zemlje još jednom osvetlao obraz, pokazao jedinstvo i timski duh. “Još jednom smo to pokazali svetu i posmatračima“, rekao je Nazarbajev, podsećajući da je izbore pratilo gotovo 860 međunarodnih posmatrača i 170 stranih novinara.
Tako je bilo u Kazahstanu prošle godine. A pre nekoliko dana (20. marta) u Kazahstanu su održani ““ obratite pažnju ““ “prevremeni parlamentarni izbori“ na kojima je (gle čuda?!) ponovo pobedila stranka predsednika Nursultana Nazarbajeva “Nur-Otan“ koja je osvojila 82 odsto glasova, dok su stranka “Ak-Jol“ i komunisti, i jedni i drugi bliski vlastima, dobili.
7,22 odsto, odnosno 7,17 odsto, čime su prešli cenzus od sedam odsto koji je u Kazastanu neophodan za ulazak u parlament.
Dobro. I šta sad sa tim? Ma, ništa. Onako. Bez veze. Ne znam ni sam zašto mi je palo na pamet. Ali zaista nisam našao bolji i slikovitiji uvod u tekst o vanrednim parlamentarnim izborima koji čekaju Srbiju kroz nekoliko nedelja. Ne, neće Vučić ovaj put osvojiti baš toliko. Uostalom, on je na vlasti tek četiri (duge) godine, a Nazarbajev dvedeset i pet. A i Srbija je, k vragu, ipak malo odviše zapadno (eto, ta naša geografija, pred niza loših aspekata, ima i poneku povoljnost) i previše je udaljena od kolevki “narodne demokratije“ centralnoazijskog tipa. Sem toga, postoji tu i neka ““ istina, tanušna ““ građanska tradicija i neki duh slobodarstva i prkosa. (Mada oni nisu ni izdaleka onoliki koliko to često volimo da ističemo i busamo se u junačka prsa. Dapače, rajetinski mentalitet je ovde itekako živ i, zašto ne reći, uglavnom dominantan.) Ukratko, nismo baš Kazastan ““ ali nismo ni mnogo daleko. Da li iko ovde ima dilemu da bi Vučić raspisivao ove izbore („zbog reformi, stabilnosti i nove energije“) da nije bio apsolutno siguran da će na njima pobediti isto ili još ubedljivije nego prošle godine. Politička klima i ankete na mesec dana pred izbore pokazuju da mu taj cilj uopšte nije nedostižan.
Ne. Ovo se zaista ne dešava „prvi put u istoriji“, ni svetskoj, a ni našoj. Bilo je naime toga i kod Miloševića, kao i ““ doduše, u blažoj formi ““ pod Tadićem, pa i DSS. Vlast je skoro uvek zloupotrebljavala resurse i pomalo demonizovala opoziciju (onu pravu ““ dok se ona lažna, kao bajagi opozicija usrdno tetoši, pazi i mazi). Ali se prosto mora konstatovati da nikada u novijoj srpskoj istoriji niko nije tako brutalno, tako bahato i tako cinično prodavao rog za sveću, tako neodgovorno demonstritrao silu nad političkim protivnicima i tako neobavezno lupetarao šta mu i kako padne na pamet.
Da li se iko od Vučićevih birača seća kako je pred prošle ““ takođe vanredne i takođe besmislene ““ izbore Vučić govorio o „punom mandatu“ koji je potreban za reforme? Da li se sećaju „boljeg života“ koji će se osetiti već do „kraja 2014. sredine 2015.početka 2016. godine“? Da li se iko seća „milijardu dolara vredne bolnice u jednoj afričkoj zemlji“, koju je još na samom početku mandata kao svršenu stvar obećao Prvi potpredsednik vlade i (tada) ministar odbrane Aleksandar Vučić? Sećate li se „Mubadaline“ investicije od tri (ili beše četiri?) milijarde dolara, „fabrike čipova“, fabrike avionskih delova za Boing i Erbas u Pančevu, prizvodnje motora za Mercedes u Ikarbusu, „Esmarka“, željezare koja će biti stabilna već do sredine, a visoko profitabilna do kraja prošle godine? Ko se, čak i među profesionalno upućenim na takve stvari i bisere, seća tlapnje kako će „do kraja 2015.“ biti izgrađeno sto hiljada jeftinih državnih stanova po ceni od 380 evra po kvadratnom metru?“ Ne, neću ponovo na to da se vraćam. Sizifovski je posao, a nema skoro nikakvog efekta. Vas i mene samo bespotrebno nervira i frustrira. (Izraz te frustracije je sve masovniji fenomen koji verovatno možete uočiti u svom okruženju ““ „ne mogu da ga gledam, gasim televizor, menjam kanal, svađam se sa slikom na ekranu“.) A Vučićeve birače na Pinku, RTS i Studiju B to ne dotiče, niti ima ko na to da podseti. Pa čak i kada bi se preko noći otvorio prostor za takvo podsećanje, plašim se da je svest SNS-ovog biračkog tela danas već toliko preparirana, a mozgovi isprani, da bi veliki deo tih birača suočen sa ovim spiskom neispunjenih obećanja najverovatnije reagovao u stilu ““ „pa naravno da nije ispunjeno, ne može ON sam, vidiš kakvi su mu nesposobni saradnici, a oni bivši („žuti“) neprestano sapliću i podmeću klipove u točkove u sprezi sa tajkunima i stranim faktorom“.
Uostalom, ova replika nije samo moja retorička konstrukcija, nego kondenzovani derivat iz odgovora koje su anketari NSPM dobijali od simpatizera vladajuće stranke tokom prethodnih meseci.
Đorđe Vukadinović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa