16. septembar 2010.16. sep 2010.
SLOBODAN PAJIĆ ““ BOCE, SLIKAR IZ ŠAPCA

OSTALI SMO SVOJI

Rekli su mi, njegovi i moji prijatelji, da živi u Dobriću i da je sam tamo. Dobro, mislio sam: prođem Bogosavac, a u Dobriću ću pitati i naći ću ga. Rekli su: Boce - pije. A ko ne pije danas? Pijem i ja. Odgovorio sam tvrdoglavo i pošao
Put podnošljiv, predeo prelep. Strepeći od onoga Jeremijinog: „Ja ću da pričam, a ti piši što ti treba“ zamolio sam moju suprugu Lolu da pođe sa mnom... Evo nas, prolazimo kroz prelep voćnjak, a tamo uzbrdo, na kraju, vidi se kuća i Boce pred njom. Kada se posle puno, puno godina, sretnu stari prijatelji, susret je uvek srdačan. Uhvatio sam očima njegovo lice i prepoznao puno od onoga što je u mladosti bilo osobeno, naglašeno. Nije se puno promenio.
Razgovor je tekao kao da smo se juče rastali. Rekli su mi da ne voli druženja, ali nas je srdačno primio. Moj utisak je da se samo od nekih ljudi udaljio, ogradio. Povod je, svakako, njegova lična stvar. Ovom mom ubeđenju u prilog idu i srdačni razgovori sa danas uglednom slikarkom Slobodankom Rakić ““ Šefer i Ivanom Glišićem, pesnikom. Boce ih je zvao, potom oni njega i mene, a predmet razgovora je izložba slika i veče poezije svih koji su pripadali Klubu mladih stvaralaca i grupi Boje i reči. Naravno, svi se tome radujemo. Ja sam im preneo poruke Mirjane Božić Popović i Branke Krilović i svih drugih sa kojim sam do sada razgovarao.
Kroz prozor sobe u kojoj smo sedeli, zagledan u krošnje stabala dunja, izgovorio sam strofu jedne moje stare pesme... Više za sebe, spontano. Začudo, Boce je nastavio da recituje. To je čudo. Naravno da mi je bilo drago, a gledao sam ga « dok se on smešio bez komentara«. U Mačvi za ovo kažu: ostali smo svoji.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa