23. septembar 2010.23. sep 2010.
ŠTA JE OSTALO OD SLAVE ŠABAČKOG VAŠARA

KUPI PEČENjA JAREĆEG

Kad bi se mašti dalo na volju da ljude i njihove sudbine upoređuje sa sudbinama događaja i manifestacija, onda bi mogli da stvorimo ovakvu predstavu: u onim dalekim šezdesetim godinama prošlog veka rađao se Sabor trubača u Guči. I dok su ti prvi entuzijasti i zaljubljenici u zvuk trube u svom naporu da stvore nešto što će se pamtiti, svojom svirkom dizali prašinu sa kaldrme tada potpuno nepoznate srpske varošice, skrivene negde „bogu iza nogu“, na drugoj, pak, strani, postojala je manifestacija za koju su znali, ne samo tadašnja Jugoslavija, već, bogami i svet koji je u tu zemlju dolazio ili kroz nju prolazio.
Bio je to Šabački vašar.
Bila je to fešta i događaj koji je ušao u pesme, u legende, u anegdote i prepričavanja. Svakog septembra, pred Malu Gospojinu, stvarao se neki vid kolektivne potrebe da se ode u Šabac, da se poseti to čudo od varoši na Savi, da se bude viđen na Vašaru. Na svadbarskim veseljima diljem ondašnje zemlje, od Triglava do Đevđelije raspojasani gosti tražili su od posustalih pevaljki da im još jednom „oddrmaju“ čuveno: „Hoćemo li u Šabac na Vašar/ Da pijemo da se napijemo/ Hoćemo!“.
Značaj ove opštenarodne zainteresovanosti shvatali su i tadašnji mediji, posebno „Radio Šabac“, koji je tih godina na svojim talasima stvarao medijsku sliku o Šapcu kao o srpskom Nešvilu, ali još više turistički poslenici, koji su koristili svaku zanimljvost u zemlji da privuku goste. U prospektima tadašnjih turističkih gorostasa „Jugotursa“, „Putnika“ i drugih, među drugim sadržajima bogate ponude bio je, razume se i Šabački vašar. Putnici u avionima za Moskvu ili Njujork, mogli su da se iz turističkih kataloga dobro informišu, i rečju i slikom, o ovom neobičnom događaju, koji u drugoj polovini septembra dovede u Šabac stotine hiljada ljudi. Nekad beše...

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa