2. jun 2016.2. jun 2016.
ČAS JAHANjA UČENIKA OŠ „SVETI SAVA“ U POLjOPRIVREDNOJ ŠKOLI

ZORA I DRUGARI

Deca i konji. Zajedno su definicija radosti. U to smo se uverili kada smo, proteklog četvrtka, posetili čas jahanja koji pohađaju učenici OŠ „Sveti Sava“ u Srednjoj poljoprivrednoj školi. Stigli smo u trenutku kada je Milica Marinković uzjahala kobilu Zoru.
- Ne mogu da verujem, nisam znala da ona to može i da joj tako prija, vidno uzbuđena majka Marija je sabirala svoje utiske.
Aktivnosti uz pomoć konja, bazirane na osnovu kontakta između čoveka i životinje, imaju terapeutske učinke na sve, bez obzira na godine, poremećaj, problem ili bolest. Jahanjes razvija snagu, pospešuje ravnotežu i koordinaciju, stimuliše mišiće i zglobove, pozitivno utiče na razvoj govorno-jezičkih sposobnosti i veština.
- Školu jahanja imamo poslednje tri godine, a u protekle dve se uključila škola „Sveti Sava“. Moram da naglasim da nije u pitanju klasična hipoterapija koju planiramo da uvedemo, a koja zahteva prisustvo medicinske sestre i obučenih vodiča za hipoterapiju, ali svakako da ima terapeutskog učinka, deci prija druženje sa konjima. Nadam se da ćemo sarađivati i ubuduće, posebno što učenici sa posebnim potrebama nastavljaju školovanje kod nas - posle završenog jednogodišnjeg na smeru manipulant u proizvodnji bilja, naredne dve godine imaju mogućnost da se obrazuju na smeru cvećar vrtlar, kaže Predrag Savić, direktor Srednje poljoprivredne škole sa Domom učenika u Šapcu.
Prema rečima direktorke OŠ „Sveti Sava“ Snežane Radovanović, davno započeta saradnja sa Srednjom poljoprivrednom školom, rezultirala je i aktivnošću sa konjima - Mi to ne bismo mogli da priuštimo da nismo naišli na dobru volju direktora, instruktora, defektologa i ostalih članova koji su uključeni u ovaj rad. Mogu samo da imam reči hvale i da budem zadovoljna što postoje ljudi koji misle na ovu decu i koji prepoznaju značaj terapije sa konjima, ne samo u smislu psihičkog i fizičkog, već i socijalnog zadovoljenja. Deca su posle toga vesela, puna impresija i jedva čekaju da se ponovo vrate.
Glavni junak ove priče je Zora, kobila blage naravi, koja je, prema rečima instruktora, rođena za ovako nešto - Konj je životinja koja oseća decu sa posebnim potrebama, koja imaju priliku da nauče mnogo toga i vidno napreduju. Svaki put se vidi pomak u odnosu između njih i životinje. Događalo se, međutim, da su je hvatali za uho, stiskali jako, štipali, ujedali, ona nije reagovala, kao ni na dečju ciku i vrisku, a konjima više smeta buka nego išta. Zora je specifična, srodila se sa njima, kaže Miloš Makević, instruktor jahanja, koji se više od dvadeset godina profesionalno bavio konjičkim sportom, radi i kao potkivač konja, prema kojima gaji trajnu, celoživotnu ljubav.
Cilj ovog druženja je integracija učenika sa posebnim potrebama u aktivnosti kojom se bave njihovi vršnjaci, kao i, prema rečima defektologa Mire Hani, koja je inicijator čitave priče, „unapređivanje kvaliteta življenja kroz izvanredne učinke jahanja na opažanje i motoriku, socijalne veštine, komunikaciju, mentalne procese i emocije, jačanje samopouzdanja i popuštanje spazama“.
M.F.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa