9. jun 2016.9. jun 2016.
PATROLA „GLASA PODRINjA“ OBIŠLA SOLUNSKU REGIJU

SRBI DOBRODOŠLI PODNO OLIMPA

Plaže su sređene i očišćene, prodavnice koje su čekale veću navalu gostiju se svakodnevno otvaraju, ponuda je lepršava, cene na prošlogodišnjem nivou. Kvalitet girosa se meri odnosom količine mesa i pomfrita u lepinjici. Moguća višesatna čekanja na granicama
Solunska regija jedna je od omiljenijih destinacija kako srpskih, tako i šabačkih turista. Možemo slobodno reći da je Paralija broj jedan, a za njom slede Nei Pori i Leptokaria.
I ove sezona je zahvaljujući srpskim turistima ““ pre svega penzionerima, počela još u maju mesecu, sve je spremno da se boravak naših građana učini što prijatnijim. Na svakom koraku je sve dominantniji jedan jezik ““ srpski. Plaže su sređene i očišćene, prodavnice koje su čekale veću navalu gostiju se svakodnevno otvaraju, ponuda je lepršava, cene na prošlogodišnjem nivou.
A, upravo cene najviše zanimaju buduće goste. Ležaljke u ova tri mesta se ne naplaćuju, ali je obavezna konzumacija pića koja se kreću od 2,5 evra za nes kafu i malo točeno pivo, tri evra za sve vrste sokova i pojedina flaširana piva, četiri evra za razne ceđene sokove, do pet evra za hajneken i razne koktele. Ako imate sreće i naletite na plažu na kojoj je moguće popiti, kako ljubazni domaćini kažu ““srpsku kafu, nikako trusku, to zadovoljstvo se najčešće plaća 1,5 evra.
Druga stvar koja je našim turistima veoma bitna je hrana. Kada kažemo hrana, pre svega mislimo na giros. Cena girosa se kreće od 1,70 do 2,50 evra, ali Grci i tu imaju caku, tako da ako se naruče neki dodaci poput cacikija, ljutog sira..., onda je cena za nekoliko desetina centi viša. Kako su nam objasnili naši ljudi, kvalitet girosa se meri odnosom količine mesa i pomfrita u lepinjici. Ako preovladava meso, onda se radi o kvalitetnijem girosu. Kada je reč o cenama hrane u prodavnicima, ona jeste za neke stvari viša nego kod nas, ali verujte, nije to toliko iznad srpskih da bi moralo da se tegli zamrznuto meso, jaja, salame, viršle, majonezi i ostale namernice. Uostalom, u mnogim mestima postoji „Lidl“ gde, kažu turisti a mi ne možemo da tvrdimo, da je sve jeftinije. Našu patrolu, kao i goste koji su putovali autobusom za Grčku, niko nije kontrolisao šta nose od hrane na letovanje, što ne znači da grčki carinici ne čine.
U restoranima je moguće jesti picu za pet evra pa na više, lignje su od šest, isto kao i školjke, ali i musaka i špagete, a cene porcija od deset pa na nadalje su rezervisane za morske specijalitete. Kupaći kostimi za dame i šorcevi za muškarce su veoma povoljni, jeftiniji nego u Srbiji, od pet evra. Savet kada je reč o muški kupaćim rekvizitima je da se oni krupniji ipak ne nadaju da će broj naći za sebe.
Omiljeni magneti za frižider i dalje su najpovoljnija opcija za kupovinu suvenira i poklona, jer im se cena kreće od 30 centa.
Pošto je pred nama sezona velikih sportskih takmičenja poput Evropskog prvrenstva u fudbalu, Vimbldona, Olimpijskih igara, predusetljivi Grci su obezbedili LCD televizore sa srpskim kanalima u svojim lokalima tako da ni za jedan sportski događaj turisti neće biti uskraćeni.
Tako je i u kafiću „Ekati“ na plaži u Leptokariji čiji je vlasnik Nikos Kokranis. Nikos je veliki prijatelj Srbije i srpskih turista. Kada smo mu rekli da smo iz Šapca, samo je rekao: „Znam Sapcane, mnogo dobri ljudi i gosti. To je veliki grad“. Ljubazan je prema svim gostima, ali su mu najomiljeniji Srbi. Sa njima se sporazumeva na srpskom, a sa ostalima na engleskom jeziku.
- Žao mi je što na EP u fudbalu nema ni Srbije ni Grčke, ali zato je bila velika fešta kada je Novak Đoković pobedio Endija Marija kod mene u kafiću. Morao sam da pokrijem televizor peškirima pošto je počela da pada kiša, a gosti mi nisu dali da ugasim, a gost je uvek u pravu ““ kaže simpatičan Nikos koji svoje goste svakodnevno obraduje voćem, slatkišem i raznim grickalicama.
Jedino što odmor može da pokvari, na osnovu onoga što smo imali priliku da vidimo, jesu gužve na granicama, prvenstveno za one koji se za put odluče autobusima. Čekanje da se napusti Srbija može da se pretvori uvišesatnu agoniju. Za razliku od makedonskih i grčkih policajaca, svi turisti iz Srbije moraju da napuste autobuse i da lično predaju pasoše srpskim policajcima na graničnom prelazu i da pešice pređu granicu gde sačekaju ponovno ukrcavanje u autobus.
Druga muka mogu da budu komarci. Grčka država i lokalne samouprave ove godine nemaju sredstava za uništavanje napasti, tako da kad krenete iz Srbije ponestite dovoljne količine Autana i Raida ili tražite sobu sa komarnikom.
NEIZBEŽNI ŠOPING
Kada se neko već opredeli za odmor u solunskoj regiji podno Olimpa, šteta je da se ne iskoriste blagodeti šopinga u Solunu. Pored toga što je Solun prelep grad, ono što ga čini omiljenom šoping destinacijom su krzna i koža. Šoping tura sa pomenutih destinacija udobnim autobusima i sa vodičima košta deset evra, a neizbežna je poseta fabrici kože gde fenomenalne jakne koštaju od 50 evra, dok je krznene prsluke moguće kupiti za 20 evra. Bunde su skuplje i koštaju oko 100 evra. I u ovoj fabrici svi govore srpski, ali nema cenkanja, cene su fiksne. A, sve moguće robne marke imaju svoje prodavnice u jednoj od dve glavne solunske ulice ““ Ignatija i Cimiski. Šoping se obično završi u molu Kosmos ili Mega autletu.
„SOLUNCI“ NA MORU
Termin „moderni Solunci“ se odnosi poslednjih nekoliko sezona za srpske penzionere, pretežno penzionerke, koji otvaraju sezonu u maju i junu, ili je zatvaraju u septembru i oktobru. Za deset dana odmora u tom periodu u Grčkoj oni izdvoje između 60 i 100 evra, i u mnogome su produžili grčku turističku sezonu.
N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa