9. jul 2009.9. jul 2009.
POVODOM ,,PRESELjAJA“ LAZINOG SPOMENIKA

LEVO, DESNO, NIGDE MOGA STANA

Da li spomenici predstavljaju simbole jednog grada koji će večno odolevati udarima vetra, kiše i vremena ili su neme senke, stilizovane maštom i veštinom umetnika, nepotrebne modernom čoveku? Bilo kako, spomenici zaokupljaju pažnju prolaznika i govore o slavi ćutljivog lika. Ovih dana, jedan takav spomenik zaokuplja pažnju stanovnika Šapca
Reč je o spomen obeležju Lazi Lazareviću koje je godinama bilo postavljeno kod velikog parka, a od pre nekoliko dana Laza je ,,premešten“ u Glavnu ulicu, u neposrednoj blizini mesta gde se nalazila kuća u kojoj je rođen. O tome da li se i koliko Šapčanima dopada spomenik, već je stara priča, pa o tome nećemo ni pisati. Nove, oprečne komentare među stanovnicima grada, izazvao je odabir mesta za Lazin spomenik. Neki smatraju da ga nije trebalo pomerati, dok drugi tvrde da mu je mesto baš tu, nedaleko od ploče, teško uočljive, da prolaznik iskrivi vrat gledajući je, a koja ukazuje da se na tom mestu nalazila Lazina porodična kuća. Da li Laza, vireći ispod krošnje drveta, kraj zamrzivača za sladoled, neprekidno treba da gleda u kuću gradskih otaca? Da li je ovo pravo mesto, i pitam se, da li za Lazu, uopšte, ima mesta u Šapcu? Možemo ga negde i skloniti kada već toliko deli građanstvo, jer pre nekoliko godina, nestala je bez traga i glasa bista Stojana Novakovića iz parka kraj Sokolane, pa nikom ništa...

Najnoviji broj

18. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa