30. jun 2016.30. jun 2016.
NATAŠA JOVANOVIĆ, PROFESOR ŠKOLE PRIMENjENIH UMETNOSTI

NAJBOLjI LIKOVNI PEDAGOG

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Udruženje likovnih pedagoga Srbije nedavno joj je dodelilo diplomu zasluženog likovnog pedagoga Srbije. Deci kojoj predaje kaligrafiju, kao i praksu na obrazovnim profilima firmopisac i graver, posvetila se svom dušom s neizmernom ljubavlju. Tokom proteklih godina na njen posvećen rad odgovorili su mnogobrojnim republičkim i međunarodnim nagradama
Rođena u Peći, u plodnom metohijskom podneblju, Rugovske klisure i Prokletija, Nataša Jovanović u traženju mesta pod Suncem, kao svršeni student Likovne akademije, menjajući razna boravišta, posredstvom rodbine, stigla je sa roditeljima i braćom u Šabac. U gradu na Savi na najbolji mogući način ostvariće se kao prosvetni radnik, umetnik, majka. Sa nedavno pristiglim priznanjem zaokružila je priču u čijem su centru njeni učenici i mnogobrojne nagrade.
- U Peći su ugrađene najlepše godine moje mladosti, druženja, studentski dani, Patrijaršija, naša kuća u centru grada. Toliko je sve bilo lepo u mom odrastanju i sazrevanju da sam često ponavljala: „Ne bih ga zamenila za Pariz“. Sve su to razlozi da ga pamtim i da ga nosim kao deo sećanja, iako nisam ni pomišljala da ga napustim, ali, da li je to sudbina, ili su drugi tako hteli, desila nam se 1999. godina i rat... Ti događaji su potpuno izmenili moj život. U Šapcu me, kao redovnog profesora, tada Škole za umetničke zanate, prima direktorka Snežana Stanojević. Prilagođavanje, nostalgija, stresovi, od suočavanja sa teškim situacijma, sećanja i sve što sam odlaskom izgubila, kao teško preležanu bolest nadoknadio mi je ovaj grad, moj kolektiv i rad sa ovom divnom decom - kaže Nataša.
Njihova predusretljivost, razumevanje i toplina, dali su joj snagu da se vrati normalnim tokovima života, da radi ono što najviše voli i da postiže neverovatne rezultate sa decom koja dolaze i odlaze kao pozitivno i setno kretanje u začaranom krugu vremena i prostora. Sve ono što zna godinama unazad ugrađivala je u njih oblikujući ličnosti dostojne svake pohvale. Kao potvrda tog istrajnog unapređivanja likovne pedagoške teorije i prakse u njene ruke dospela je i diploma zasluženog likovnog pedagoga Srbije, najveće priznanje Udruženja za unapređivanje nastave likovne kulture u Srbiji.
- Radujem se ovoj nagradi, jer svaki prosvetni radnik, ako se iz ljubavi i ličnog afiniteta opredeli za rad sa decom, teži da na ovaj način ostvari i dobije priznanje ove vrste. Ono je retrospektiva i sinteza dosadašnjeg sveukupnog rada.
Opredeljujući se za svoju profesiju nije razmišljala o nagradama i priznanjima već o svom i njihovom stavu.
- Cilj mi je bio da vole on što zajednički radimo, da svaku temu shvate ozbiljno, da ih ne zamara već da im prdstavlja igru u kojoj će se zaigrati i tek kad je dovedu do savršenstva, shvatiti ozbiljnost i težinu njenog projekta.
Časovi kaligrafije u Školi primenjenih umetnostu zastupljeni su sa jednim na prvoj i dva na drugoj, kao i pet časova prakse u drugoj godini nedeljno. To je malo vremena za sve draži koje im ovi predmeti pružaju. Zbog toga je prof. Nataša osmislila Sekciju za talentovanu i nadarenu decu. Učenici se sami odlučuju da li će biti deo ove ekipe, dok se na sekciji razmatraju konkursi, usaglašavaju mišljenja, radi na realizaciji različitih konkursa i izložbi.
- Sa kaligrafijom se susrećemo i nesvesno od prvih pokušaja da napišemo slova, jer prosto, težimo da to izgleda lepo, kako bi kasnije, formiran rukopis, bio prepoznatljiv i samo nama svojstven. To znači da mi na časovima kaligrafije ne samo da usavršavamo rukopise i tehniku pravilnog pisanja, već proučavamo stara, već zaboravljena pisma kojima su sveštenici pisali rukopisane knjige i na svoj način ih maštovito ukrašavali. Osnovno polazište je moj pristup učenicima, iskušenja kroz koja zajednički prolazimo u želji da vole i zavole ono što radimo onoliko koliko ja. Ako konkretno govorimo o kaligrafiji ili grafici, koliko god su za učenika interesantni i primamljivi predmeti, prvo što moram uočiti, to je talenat kod dece, ozbiljnost i kvalitet, ali i kod manje talentovanih učenika, uložiti napor i probuditi u njima emocije i želje, ili, u suprotnom, prihvatiti da je to, za njih samo obavezan predmet. Jer to je zadatak svakog metodičara - uverena je Nataša.
Različitost ukusa, poštovanje suprotnih mišljenja i dogovaranja u timu najveći su pokretači za zajednički projekat.
- Trudim se da na času sebe i decu maksimalno angažujem kako bi im čas bio dinamičan, a ne monoton, da unesem neku novinu kako se ne bih ponavljala, jer nam umetnost daje za to materijala. Istražujemo stare sačuvane rukopise, uključujući svoju maštu, svako na svoj način, uživa u njihovoj imitaciji, s tim što se uvek trudimo da, u njima, sačuvamo staro, tradicionalno i unesemo neki moderniji detalj.
Nagrađeni radovi kaligrafije i grafike deo su svake izložbe koju organizuje škola. Pred njima prosto se prikuje pogled, oseti lepota rada, jer svaki segment nudi deo duše svih učesnika, njihovu kreativnost, emociju, maštu i svu lepotu koju umetnost pruža.
- Učenicima, što je najbitnije, pruža veru u sebe, svoj talenat, samopouzdanje i prohodnost na fakultetima do potpune afirmacije. I tako se, svake godine smenjuju generacije koje odlaze i nove koje upoznajem i uvodim u nove projekte. U meni ostane tuga za decom koja odlaze i sreća što ih i dalje pratim u njihovom daljem usavršavanju, a oni me, pri svakom dolasku posete i osveže sećanje. Njihova sećanja, svaka reč koju upute meni je najveće merilo za ovo što radim. Podjednako zrače kao ovo priznanje koje sam dobila.
Ovo priznanje desilo se neočekivano, relativno rano, jer sam smatrala da treba da se dokazujem tokom čitavog radnog veka, a ono dolazi kao rezultat sumiranog rada. Prosto mislim da mogu da dam još uvek više i bolje. Sada kada ga posedujem, biće mi samo podstrek za uspešniji rad
Za prepoznati likovni kvalitet visokih umetničkih vrednosti radova naših učenika velika zasluga pripada profesorki Nataši Jovanović, koja godinama uspešno motiviše i podstiče učenike da istražuju i da se kreativno što smelije izražavaju. Njen pedagoški rad u oblasti kaligrafije je prepoznat kao jedan od najkvalitetnijih, pa otuda i brojne nagrade koje su iz ove oblasti, u prethodnih nekoliko godina stizali u našu školu.
Nevenka Đokić, direktorka

PRIZNANjA I NAGRADE
„Mali Bitoljski Monmartr“- sedmodnevna kolonija u Bitolju, Ohridu i Kruševu, priznanja i blagodarnice sa nazivom „Unikat- unikatu“, tri puta Krf - „Stopama naših predaka“, šest puta u kontinuitetu nagrađeni u Bavaništu „Svetosavlje i naše doba“, Međunarodni konkurs „Dete i pas“, šest puta nagrađivani za najbolju kaligrafiju „Stojan Trumić“ Titel, Spomen-park Kragujevački oktobar - kolekcija osvojila specijalnu nagradu, diplome i organizovanu izložbu radova učenika u muzejskom prostoru, Kragujevac aprila 2014. godine. Te godine, pa do danas, Gradska uprava grada Šapca nagrađuje je novčanom nagradom. Nagrada Škole primenjenih umetnosti za pedagoški rad i postignuća učenika na Republičkoj smotri likovnog stvaralaštva 2014., Republičko takmičenje u Novom Sadu ““ Nikola Tesla. Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Udruženje likovnih pedagoga Srbije šest puta kontinuirano ju je nagrađivalo priznanjima.
O. Gavrilović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa