21. jul 2016.21. jul 2016.
OLIMPIJSKI KOLAŽ

STVARANjE OLIMPIJSKOG MOZAIKA

Neizostavni činioci Olimpijskih igara danas su: olimpijska zastava sa poznatim olimpijskim krugovima; olimpijski plamen, zakletva sportista i sudija, kao i medalje za najuspešnije učesnike, a nadmetanja uvek traju 16 dana. Pravilo je da, u svečanom defileu na otvaranju najpre izlaze reprezentativci Grčke, zemlje osnivača Igara, dok na kraju izlaze domaći sportisti. Ipak, svako od ovih “pravila“ uspostavljano je kroz istoriju i nije deo OI od 1896. godine
Iako govorimo o LETNjIM Olimpijskim igrama, prva manifestacija, 1896. godine u Atini održana je u proleće, od 5. do 16. aprila, što je stvaralo veliki problem plivačima, s“™ obzirom da su plivali na otvorenoj i hladnoj vodi. Olimpijski krugovi, baklja, plamen nisu bili poznati, kao ni tri kategorije medalja i podela na pobedničkom postolju. Sva odličja kovana su od srebra, a najuspešniji sportisti, bilo da su prvi, drugi ili treći dobijali su takvo priznanje. Naravno, uživo prenosi nisu bili ni u mašti.
Olimpijska zastava i simbol pet ukrštenih krugova kao pet kontinenata zavijorila se iznad stadiona u Antverpenu 1920. godine, kada su prvi put i sportisti i sudije izgovorili olimpijsku zakletvu. Četiri godine kasnije, atmosferu iz Pariza prenosili su radio talasi, usvojeno je geslo “brže, više, jače“, a osam godine kasnije, u Amsterdamu (1928), upaljen je prvi olimpijski plamen, simbol vatre koju je Prometej poklonio ljudima. Ipak, svet ni onda nije znao za čin prenošenja plamena iz Olimpije u zemlju domaćina. Ova tradicija uspostavljena je pred igre u Berlinu 1936 ““ te.
OI u Los Anđelesu 1932. godine, uokvirile su 16 ““ dnevni program najmasovnije sportske smotre, a te godine, prvi put je predstavnjen logotip Igara i uvedena dodela medalja na pobedničkom postolju. Zvanična olimpijska himna, Grka Spirosa Samarasa, iako prvi put izvedena na prvim modernim Igrama, kao zvanična himna, prihvaćena je tek 1958. godine.
Posle zvuka koji je stizao iz Pariza 1924 ““ te, poklonici sporta širom sveta, na sliku su čekali još nekoliko decenija. Čudo posleratne tehnike, TV prijemnik prvi put je donosio sliku sa olimpijskih borilišta iz Londona 1948. godine, no prvi prenosi za ceo svet, upriličeni su u Rimu 1960. godine.
Kada govorimo o bojkotu Olimpijskih igara kao neminovnom nasleđu širenja ideje Igara van sportskih okvira, nedolzak sportista SAD i još 55 država u Moskvu 1980. odnosno SSSR ““ a i još 13 država u Los Anđeles 1984. godine, nisu prvi primeri. Već u Melburnu 1956. nije bilo sportista iz Egipta, Iraka, Libana (protest zbog “Suetske krize“); Holandije, Španije i Švajcarske (protest zbog intrvencije Sovjeta u Mađarskoj) i Kine (zbog učešća Tajvana kao nezavisne države).
Na prvim Olimpijskim igrama, održana su takmičenja u 43 discipline, a u Rio de Žaneiru kroz nekoliko nedelja, snagu će odmeriti predstavnici u 306 disciplina. Sportovi su doživljavali jako mnogo varijacija, isključivanja i uključivanja u programe Igara da bi pisanje na ovu temu zahtevalo nekoliko strana, te ćemo je preskočiti.
PARIZ 1900. GODINE
U čast Pjer de Kubertena, još 1894. godine, druge Olimpijske igre, 1900. godine, dodeljene su Parizu. Mnogo se očekivalo od tih igara, a na kraju je sam Kuberten istupio iz organizacije i izjavio da je “sreća što je olimpijski pokret preživeo te Igre“.
Ceremonije otvaranja i zatvaranja nije bilo, Igre su trajale više od 5 meseci (14. maj ““ 28. oktobar) !, zvanično su nazvane “Internacionalni konkurs fizičkog vežbanja i sporta“, a bile su samo deo, i to ne glavni, Svestke izložbe u francuskoj prestonici. Oko hiljadu sportista takmičilo se u 85 disciplina, a mnogo sportova bili su deo programa OI samo u Parizu i nigde više. Olimpijci su vodili borbu u plivanju sa preprekama i podvodnom plivanju; upravljanju balonom, baskijskim balotama (slično skvošu), kriketu; kroketu, motociklizmu, navlačenju konopca, a bilo je i 12 demonstrativnih “sportova“, od kojih mnoge MOK nije priznao.
Uz galimatias sportova, organizacija je bila jako loša. Trkačka nadmetanja organizovana su na travi, sportiste niko nije dočekivao, te su se sami snalazili. Isti ljudi su nastupali za dve države, puštane su pogrešne himne pobednicima...
DOSADAŠNjI DOMAĆINI
Atina (1896); Pariz (1900); St. Luis (1904); London (1908); Štokholm (1912); Antverpen (1920); Pariz (1924); Amsterdam (1928); Los Anđeles (1932); Berlin (1936); London (1948); Helsinki (1952); Melburn (1956); Rim (1960); Tokio (1964); Meksiko siti (1968); Minhen (1972); Montreal (1976); Moskva (1980); Los Anđeles (1984); Seul (1988); Barselona (1992); Atlanta (1996); Sidnej (2000); Atina (2004); Peking (2008); London (2012); Rio (2016); Tokio (2020).
Vihor svetskih ratova onemogućio je Igre 1916. 1940. i 1944. godine, ali su i te igre dobile svoj redni broj, a prve dve imale i dodeljena domaćinstva. Berlin je trebalo da ugosti sportiste pre jednog veka, dok su OI 1920. bile prvobitno dodeljene Budimpešti. Igre 1940. najpre je trebalo da organizuje Tokio, a posle otkaza domaćina, Helsinki stiče organizaciono pravo. Ipak, u jeku priprema počeo je rat....
Dušan Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa