NASTAVLjEN RAST CENA TOVLjENIKA
VISOKE CENE PLAŠE PROIZVOĐAČE I POTROŠAČE
Godinama se u avgustu tradicionalno povećava otkupna cena tovljenika ali na žalost i trgovci u prodavnicama podižu cenu mesa tako da to nikome ne ide na ruku
Trenutna cena je od 180 do 200 dinara za kilogram tovljenika i posledica je svih dešavanja od proletos i prošle jeseni, konstatuje zamenik direktora Direkcije za poljoprivredu Predrag Srdanović.
-Nema dovoljno tovljenika. Veliki broj krmača je izbačen iz priploda i to će se odraziti na povećanje cene prasadi. I dogodine će taj nedostatak sigurno biti jer nije baš lako obnoviti broj priplodnih krmača niti doći do kvalitetnih. Na žalost to se već dešava u govedarstvu, loša politika sa mlekom dovela je do uništavanja krava i imamo već nedostatak teladi na našem tržištu. Ne samo teladi, već kvalitetnih teladi pa se najavljuju mere uvoza kvalitetnih grla iz istočnih zemalja a znamo da te zemlje, Bugarska ili Rumunija, nemaju kvalitet koji mi imamo. Nekada smo izvozili i čak sada Slovenci kažu: Od kada nema srpskih teladi nemamo ni kvalitetnog tova, navodi Srdanović.
Ova godina obećava dobar rod kukuruza, soje i suncokreta, energetski i proteinskih hraniva i daje nadu za bolje dane u stočarstvu, naročito u tovu svinja i tovu junadi. Poznato je, što više rodi niža je troškovna cena u kalkulaciji u tovu. Neće se ulaziti u tov sa cenom kukuruza dvadeset dinara već sa nižom cenom tog hraniva. Takođe i sa proteinskim hranivima sojom i suncokretom, što će olakšati kalkulativnu cenu za tov i proizvođači će moći da podnesu i niže cene tovljenika ako dođe do toga. Proizvođači u našem području vrlo malo kukuruza sa svojih njiva prodaju na tržištu. Imamo sitne posede, ne kao u Vojvodini sa 100, 200 ili 300 hektara sa kukuruzom, već imamo posede od 4 do 5 hektara i to su u glavnom proizvođači koji se bave stočarstvom jer tako svoju proizvodnju mogu da dodatno. Za veliki broj poljoprivrednika, čak 70 procenata, situacija sa vremenskim prilikama odgovara zbog useva i daje im nadu u bolje dane u stočarstvu. Uslov za oporavak stočarstva, samim tim i uzgoja tovljenika, je stabilnost cena na tržištu. Nagli skokovi ne idu u prilog ni proizvođačima ni kupcima.
Nagli skok bio je i 1997. godine čak je cena bila i viša u poređenju na realne vrednosti troškova života. Bila je 3,3 marke za kilogram, što je bila odlična cena ali već na proleće smo imali proteste i štrajkove na mostovima i na ulicama. Oni koji su izdržali tu utakmicu i imali strpljenja, već su u avgustu i septembru imali povoljne cene. Sličan scenario bio je i 2005. godine. Stočarska proizvodnja ne trpi tolike varijacije u cenama i proizvođači nisu srećni kada se dese nagli skokovi jer znaju da posle dolazi do kolapsa i drastičnog pada cena.
Inicijativa od proizvođača je da se napravi sistem sa stabilnim cenama, da se uradi kalkulacija koja bi pokrila troškove proizvodnje i gde bi proizvođač imao profit. Ne enormne zarade već svi samo žele da žive pristojno.
Srdanović naglašava da je rešenje problema Republičkih robnih rezervi ključno za stabilnost cena u stočarstvu.
-Država mora konačno da aktivira robne rezerve koje su u svakoj evropskoj zemlji balans na tržištu. One konačno moraju početi da funkcionišu i da intervenišu kada se javi nedostatak robe na tržištu- kako sa sirovinom tako i sa robom u prodavnicama- a takođe i kada se pojavi višak da otkupe deo, da proizvođač ne gubi. U svim zemljama Evropske unije robne rezerve reaguju i tako država, ne direktno već indirektno, može da održava stabilnost tržišta. Republičke robne rezerve su ključ opstanka poljoprivrede a naročito u vreme tranzicije i puta ka EU, navodi Srdanović.
U poslednjih deset godina ovo je najviši skok cene tovljenika za samo mesec dana. Procenjuje se da ga je izazvao i nedostatak mesa u zemljama okruženja. U EU postoji suficit i ako tamo padne cena pašće i cena tovljenika u Srbiji. Ako dođe do toga cene u prodavnicama ne bi smele da ostanu ovako visoke. Poučeni prethodnim iskustvima, trgovci ne obaraju cene kada je oborena cena tovljenika.
-Nema dovoljno tovljenika. Veliki broj krmača je izbačen iz priploda i to će se odraziti na povećanje cene prasadi. I dogodine će taj nedostatak sigurno biti jer nije baš lako obnoviti broj priplodnih krmača niti doći do kvalitetnih. Na žalost to se već dešava u govedarstvu, loša politika sa mlekom dovela je do uništavanja krava i imamo već nedostatak teladi na našem tržištu. Ne samo teladi, već kvalitetnih teladi pa se najavljuju mere uvoza kvalitetnih grla iz istočnih zemalja a znamo da te zemlje, Bugarska ili Rumunija, nemaju kvalitet koji mi imamo. Nekada smo izvozili i čak sada Slovenci kažu: Od kada nema srpskih teladi nemamo ni kvalitetnog tova, navodi Srdanović.
Ova godina obećava dobar rod kukuruza, soje i suncokreta, energetski i proteinskih hraniva i daje nadu za bolje dane u stočarstvu, naročito u tovu svinja i tovu junadi. Poznato je, što više rodi niža je troškovna cena u kalkulaciji u tovu. Neće se ulaziti u tov sa cenom kukuruza dvadeset dinara već sa nižom cenom tog hraniva. Takođe i sa proteinskim hranivima sojom i suncokretom, što će olakšati kalkulativnu cenu za tov i proizvođači će moći da podnesu i niže cene tovljenika ako dođe do toga. Proizvođači u našem području vrlo malo kukuruza sa svojih njiva prodaju na tržištu. Imamo sitne posede, ne kao u Vojvodini sa 100, 200 ili 300 hektara sa kukuruzom, već imamo posede od 4 do 5 hektara i to su u glavnom proizvođači koji se bave stočarstvom jer tako svoju proizvodnju mogu da dodatno. Za veliki broj poljoprivrednika, čak 70 procenata, situacija sa vremenskim prilikama odgovara zbog useva i daje im nadu u bolje dane u stočarstvu. Uslov za oporavak stočarstva, samim tim i uzgoja tovljenika, je stabilnost cena na tržištu. Nagli skokovi ne idu u prilog ni proizvođačima ni kupcima.
Nagli skok bio je i 1997. godine čak je cena bila i viša u poređenju na realne vrednosti troškova života. Bila je 3,3 marke za kilogram, što je bila odlična cena ali već na proleće smo imali proteste i štrajkove na mostovima i na ulicama. Oni koji su izdržali tu utakmicu i imali strpljenja, već su u avgustu i septembru imali povoljne cene. Sličan scenario bio je i 2005. godine. Stočarska proizvodnja ne trpi tolike varijacije u cenama i proizvođači nisu srećni kada se dese nagli skokovi jer znaju da posle dolazi do kolapsa i drastičnog pada cena.
Inicijativa od proizvođača je da se napravi sistem sa stabilnim cenama, da se uradi kalkulacija koja bi pokrila troškove proizvodnje i gde bi proizvođač imao profit. Ne enormne zarade već svi samo žele da žive pristojno.
Srdanović naglašava da je rešenje problema Republičkih robnih rezervi ključno za stabilnost cena u stočarstvu.
-Država mora konačno da aktivira robne rezerve koje su u svakoj evropskoj zemlji balans na tržištu. One konačno moraju početi da funkcionišu i da intervenišu kada se javi nedostatak robe na tržištu- kako sa sirovinom tako i sa robom u prodavnicama- a takođe i kada se pojavi višak da otkupe deo, da proizvođač ne gubi. U svim zemljama Evropske unije robne rezerve reaguju i tako država, ne direktno već indirektno, može da održava stabilnost tržišta. Republičke robne rezerve su ključ opstanka poljoprivrede a naročito u vreme tranzicije i puta ka EU, navodi Srdanović.
U poslednjih deset godina ovo je najviši skok cene tovljenika za samo mesec dana. Procenjuje se da ga je izazvao i nedostatak mesa u zemljama okruženja. U EU postoji suficit i ako tamo padne cena pašće i cena tovljenika u Srbiji. Ako dođe do toga cene u prodavnicama ne bi smele da ostanu ovako visoke. Poučeni prethodnim iskustvima, trgovci ne obaraju cene kada je oborena cena tovljenika.
Najnoviji broj
18. april 2024.