RAZGOVOR SA ŠABAČKIM TRENEROM I SPORTSKIM DIREKTOROM KSS MIROSLAVOM ALEKSIĆEM
USPEH I BAZA ZA TOKIO
Kajak je bio u centru pažnje šabačle sportske javnosti na Olimpijskim igrama u Brazilu. Osim tri kajakaša, imali smo naše sugrađane i u stručnom štabu reprezentacije. Srebrni dvojac Tomićević “ Zorić, jednosed Dejana Pajića i ženske posade predvodio je Miroslav Aleksić. Osim trenerskog posla, Aleksić je i sportski direktor Kajakaškog saveza Srbije koji se u razgovoru za KSS osvrnuo na upravo završene Igre.
Kajakaški program zatvorili su muški četverci, deonica od 1.000 metara i prvi put na Olimpijskim igrama, naša zemlja je imala predstavnike u A finalu ?
- Ni u vreme stare Jugoslavije nije nas bilo u finalu K4 1.000, a najveći uspeh do sada bilo je 9 mesto SRJ u Sidneju 2000. Godine. Gledano s™ te strane, ulazak u finale je istorijski uspeh, ali su se naši kajakaši, svi u savezu i ja kao trener, nadali nečem višem od 8. mesta, ali konkurencija je bila izuzetna. No, opet, kada vidimo da su iza nas ostali Mađarska i Rusija koji su se daleko duže pripremali, ne možemo da ne proglasimo ovaj rezultat za uspeh.
U istoriju domaćeg olimpizma upisana su imena Milenka Zorića i Marka Tomićevića. Dvojac koji vi trenirate došao je do srebra i prve medalje za naš kajak posle 1984. godine na OI?
- Presrećni smo i prezadovoljni njihovim rezultatom. To su sjajni, predani momci koji su zaslužili pobedničko postolje. Verujem da su mogli do zlata i to je taj mali žal koji ostaje jer Nemci nisu brži od njih. Ipak, za nijansu slabiji start odneo je zlato, ali i drugo mesto je neverovatno ostvarenje.
Očekivalo se više od ženskog dvojca na 500 metara, a njegov sastav je menjan u toku prethodne godine ?
- Za mesto u ženskom K2 500 borila su se dva dvojca, Nikolina i Olivara Moldovan, odnosno Benedek Ružičić i Milica Starović. U pripremama smo videli da nijedan od njih nema potrebnu brzinu za visok plasman. Odlučili smo da napravimo novi dvojac od boljih kajakašica i tako je stvoren tandem Nikolina i Milica. Želeli smo da nam to bude udarna snaga kod dama, ali su veslale ispod naših i sopstvenih očekivanja. Ipak, želeli smo medalju, nismo uspeli, ali uveren sam da ni početni dvojci ne bi imale snagu za odličje.
Koliko se često primenjuju te izmene u sastavu grupnih čamaca ?
- Nebojša Grujić i Marko Novaković su veslali u različitim posadama, ali smo se mi nekoliko meseci pre Svetskog prvenstva u Moskvi 2014. Odlučili da ih uparimo i odmah su stigli do svetske titule, a potom postali i jedan od dominantnijih dvojaca u svetu u poslednje 2,5 godine. Isto tako smo se odlučili da uparimo Tomićevića i Zorića, rezultati su bili sjajni. Nažalost, u slučaju ženskog K2 500 nismo uspeli.
Upravo pomenutom dvojcu Grujić “ Novaković nedostajale su dve desetinke za medalju ?
- Ta neosvojena medalja najviše boli nas u savezu. Sjani su to momci, sjajan tandem koji je među najboljim na svetu već 2 godine. Oni svakako vrede i svakako su i sada u vrhu. Navikli su nas na medalje, mi smo želeli nastavak niza u Riju, oni još više, ali 200 metara je takva disciplina gde najsitniji detalj pravi razliku između pobede i šestog, sedmog mesta. Nebojša i Marko vrede i uveren sam da će nastaviti sa uspesima.
Nažalost, ni ženski četverac se nije proslavio ?
- Jednostavno nije išlo. Nije bilo dovoljno vremena za uveslavanje, dvosed nam je bio primaran, a bilo je još mnogo grešaka i ženski K4 je nešto što zahteva podrobniju analizu u našem savezu kada se slegnu utisci sa Igara. Svakako nismo zadovoljni 6. mestom u B finalu.
Kada se sve sabere i oduzme ima razloga za zadovoljstvo ovim Olimpijskim igrama ?
- Da, posle 32 godine kajak ima olimpijsku medalju. Jesmo se nadali kojoj medalji više, malo je nedostajalo dvojcu na 200 metara, verovali smo da i devojke mogu biti uspešne, ali ne možemo biti nezadovoljni. U Pekingu nije bilo srpskog kajaka, u Londonu smo imali samo dva finala daleko od borbe za medalje, evo sada je stigla i medalja. Ovo su mlade posade, stižu i nove snage, te odmah počinjemo sa pripremama da Tokio 2020. bude još uspešniji.
- Ni u vreme stare Jugoslavije nije nas bilo u finalu K4 1.000, a najveći uspeh do sada bilo je 9 mesto SRJ u Sidneju 2000. Godine. Gledano s™ te strane, ulazak u finale je istorijski uspeh, ali su se naši kajakaši, svi u savezu i ja kao trener, nadali nečem višem od 8. mesta, ali konkurencija je bila izuzetna. No, opet, kada vidimo da su iza nas ostali Mađarska i Rusija koji su se daleko duže pripremali, ne možemo da ne proglasimo ovaj rezultat za uspeh.
U istoriju domaćeg olimpizma upisana su imena Milenka Zorića i Marka Tomićevića. Dvojac koji vi trenirate došao je do srebra i prve medalje za naš kajak posle 1984. godine na OI?
- Presrećni smo i prezadovoljni njihovim rezultatom. To su sjajni, predani momci koji su zaslužili pobedničko postolje. Verujem da su mogli do zlata i to je taj mali žal koji ostaje jer Nemci nisu brži od njih. Ipak, za nijansu slabiji start odneo je zlato, ali i drugo mesto je neverovatno ostvarenje.
Očekivalo se više od ženskog dvojca na 500 metara, a njegov sastav je menjan u toku prethodne godine ?
- Za mesto u ženskom K2 500 borila su se dva dvojca, Nikolina i Olivara Moldovan, odnosno Benedek Ružičić i Milica Starović. U pripremama smo videli da nijedan od njih nema potrebnu brzinu za visok plasman. Odlučili smo da napravimo novi dvojac od boljih kajakašica i tako je stvoren tandem Nikolina i Milica. Želeli smo da nam to bude udarna snaga kod dama, ali su veslale ispod naših i sopstvenih očekivanja. Ipak, želeli smo medalju, nismo uspeli, ali uveren sam da ni početni dvojci ne bi imale snagu za odličje.
Koliko se često primenjuju te izmene u sastavu grupnih čamaca ?
- Nebojša Grujić i Marko Novaković su veslali u različitim posadama, ali smo se mi nekoliko meseci pre Svetskog prvenstva u Moskvi 2014. Odlučili da ih uparimo i odmah su stigli do svetske titule, a potom postali i jedan od dominantnijih dvojaca u svetu u poslednje 2,5 godine. Isto tako smo se odlučili da uparimo Tomićevića i Zorića, rezultati su bili sjajni. Nažalost, u slučaju ženskog K2 500 nismo uspeli.
Upravo pomenutom dvojcu Grujić “ Novaković nedostajale su dve desetinke za medalju ?
- Ta neosvojena medalja najviše boli nas u savezu. Sjani su to momci, sjajan tandem koji je među najboljim na svetu već 2 godine. Oni svakako vrede i svakako su i sada u vrhu. Navikli su nas na medalje, mi smo želeli nastavak niza u Riju, oni još više, ali 200 metara je takva disciplina gde najsitniji detalj pravi razliku između pobede i šestog, sedmog mesta. Nebojša i Marko vrede i uveren sam da će nastaviti sa uspesima.
Nažalost, ni ženski četverac se nije proslavio ?
- Jednostavno nije išlo. Nije bilo dovoljno vremena za uveslavanje, dvosed nam je bio primaran, a bilo je još mnogo grešaka i ženski K4 je nešto što zahteva podrobniju analizu u našem savezu kada se slegnu utisci sa Igara. Svakako nismo zadovoljni 6. mestom u B finalu.
Kada se sve sabere i oduzme ima razloga za zadovoljstvo ovim Olimpijskim igrama ?
- Da, posle 32 godine kajak ima olimpijsku medalju. Jesmo se nadali kojoj medalji više, malo je nedostajalo dvojcu na 200 metara, verovali smo da i devojke mogu biti uspešne, ali ne možemo biti nezadovoljni. U Pekingu nije bilo srpskog kajaka, u Londonu smo imali samo dva finala daleko od borbe za medalje, evo sada je stigla i medalja. Ovo su mlade posade, stižu i nove snage, te odmah počinjemo sa pripremama da Tokio 2020. bude još uspešniji.
Razgovor vodio N. Radović (KSS)
Najnoviji broj
28. mart 2024.