17. avgust 2019.17. avg 2019.
SPC danas slavi sedam svetih mučenika iz Efesa
Danas SPC i vernici proslavljaju Svetih sedam mučenika iz Efesa i Sveštenoučenika Kozmu ravnoaposltolnog.
Hrišćani su progonjeni za vreme cara Dekija. Car je došao u Efes, i tu je priredio veliko praznovanje u čast mrtvih idola, ali i veliki pokolj hrišćana.
Sedam mladića se molilo bogu da spase hrišćanski rod. Oni su bili sinovi najuglednijih starešina efeskih, i zvali su se: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Kada su bili optuženi kod cara, oni su se sklonili na jedno brdo iza Efesa, zvano Ohlon, i tu se sakrili u nekoj pećini. Kad je za to car saznao, naredio je da se pećina zazida.
Carski dvorjani, Teodor i Rufin, potajni hrišćani uzidali su i jedan kovčežić od bakra sa olovnim pločama, na kojima su bila ispisana imena ovih mladića i njihova mučenička smrt u vreme cara Dekija.
Prošlo je od tada preko dvesta godina. U vreme cara Teodosija Mlađeg (408-450) nastao je veliki spor oko vaskrsenja mrtvih jer su neki sumnjali u vaskrsenje.
I car Teodosije je bio u velikoj žalosti zbog toga spora među vernicima i molio se da bogu da pomogne ljudima da saznaju istinu.
Tada se mučenici probudiše iz sna, mladi i zdravi kakvi su i zaspali.
To čudo se razglasilo na sve strane, pa i sam Teodosije dođe sa velikom svitom da raugovara sa mladićima. Posle nedelju dana oni su ponovo utonuli u san da čekaju opšte vaskrsenje.
Car je hteo da položi njihova tela u zlatne kovčege, ali mu se oni javili u snu i rekli mu da ih ostavi na zemlji.
Svetih Sedam Otroka Efeskih bili su vrlo poštovani u prvom periodu hrišćanstva, ali danas je legenda o njima sasvim zaboravljena. Retko se gde više može pronaći crkva podignuta u njihovu čast, ili freska na kojoj su naslikani.
Ipak, srpska pravoslavna crkva seća ih se na ovaj dan, a veruje se da je ovo pogodno vreme za mirenje i oprost grehova jer su i Sveti mladići iz Efesa ustali kako bi rešili razmiricu među tadašnjim hrišćanima.
Sedam svetih mučenika efeških prizivaju se u pomoć kod nesanice.
Sveštenomučenik Kozma ravnoapostolni
Rodom od Etolije, iz sela Megadendron (Veliko Drvo). Kao mladić otišao u Sv. Goru, gde u Filotejskom manastiru bude postrižen za inoka. No gonjen svagdašnjom željom da propoveda Jevanđelje narodu on ode u Carigrad, gde isprosi za to blagoslov od patrijarha Serafima II. I obiđe sve pridunavske krajeve propovedajući Jevanđelje, no najviše se zadrža u Albaniji, gde i postrada od nekog Kurt paše, koga Jevreji razdražiše protiv Kozme. Kozma bude udavljen od Turaka, pa onda bačen u reku 1779 god. Čudotvorne mošti počivaju mu u selu Kolkoidas u hramu Sv. Bogorodice nedaleko od grada Fieri. Postradao za Gospoda svoga u 65 godini.
Hrišćani su progonjeni za vreme cara Dekija. Car je došao u Efes, i tu je priredio veliko praznovanje u čast mrtvih idola, ali i veliki pokolj hrišćana.
Sedam mladića se molilo bogu da spase hrišćanski rod. Oni su bili sinovi najuglednijih starešina efeskih, i zvali su se: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Kada su bili optuženi kod cara, oni su se sklonili na jedno brdo iza Efesa, zvano Ohlon, i tu se sakrili u nekoj pećini. Kad je za to car saznao, naredio je da se pećina zazida.
Carski dvorjani, Teodor i Rufin, potajni hrišćani uzidali su i jedan kovčežić od bakra sa olovnim pločama, na kojima su bila ispisana imena ovih mladića i njihova mučenička smrt u vreme cara Dekija.
Prošlo je od tada preko dvesta godina. U vreme cara Teodosija Mlađeg (408-450) nastao je veliki spor oko vaskrsenja mrtvih jer su neki sumnjali u vaskrsenje.
I car Teodosije je bio u velikoj žalosti zbog toga spora među vernicima i molio se da bogu da pomogne ljudima da saznaju istinu.
Tada se mučenici probudiše iz sna, mladi i zdravi kakvi su i zaspali.
To čudo se razglasilo na sve strane, pa i sam Teodosije dođe sa velikom svitom da raugovara sa mladićima. Posle nedelju dana oni su ponovo utonuli u san da čekaju opšte vaskrsenje.
Car je hteo da položi njihova tela u zlatne kovčege, ali mu se oni javili u snu i rekli mu da ih ostavi na zemlji.
Svetih Sedam Otroka Efeskih bili su vrlo poštovani u prvom periodu hrišćanstva, ali danas je legenda o njima sasvim zaboravljena. Retko se gde više može pronaći crkva podignuta u njihovu čast, ili freska na kojoj su naslikani.
Ipak, srpska pravoslavna crkva seća ih se na ovaj dan, a veruje se da je ovo pogodno vreme za mirenje i oprost grehova jer su i Sveti mladići iz Efesa ustali kako bi rešili razmiricu među tadašnjim hrišćanima.
Sedam svetih mučenika efeških prizivaju se u pomoć kod nesanice.
Sveštenomučenik Kozma ravnoapostolni
Rodom od Etolije, iz sela Megadendron (Veliko Drvo). Kao mladić otišao u Sv. Goru, gde u Filotejskom manastiru bude postrižen za inoka. No gonjen svagdašnjom željom da propoveda Jevanđelje narodu on ode u Carigrad, gde isprosi za to blagoslov od patrijarha Serafima II. I obiđe sve pridunavske krajeve propovedajući Jevanđelje, no najviše se zadrža u Albaniji, gde i postrada od nekog Kurt paše, koga Jevreji razdražiše protiv Kozme. Kozma bude udavljen od Turaka, pa onda bačen u reku 1779 god. Čudotvorne mošti počivaju mu u selu Kolkoidas u hramu Sv. Bogorodice nedaleko od grada Fieri. Postradao za Gospoda svoga u 65 godini.
Aktuelno
Najnoviji broj
14. mart 2024.