12. januar 2025.12. jan 2025.
Foto:Glas Podrinja

Foto:Glas Podrinja

Božićni razgovor sa Njegovom Svetošću, Episkopom Šabačkim Jerotejem

Radost je glavni segment praznika

Duh praznika ne treba da mimoiđe nikoga, jer molitva je neodvojiva od svake bogolike duše. Živeti liturgijski da nam necrkvene zaostavštine ne pokvare istinsko praznovanje. Molimo se da se ove podele prevaziđu i da se sve nesuglasice rešavaju u miru i dijalogu

Prvi mesec u godini je vreme praznovanja i period u kome mnogi prave analize šta su ostvarili do sada i šta planiraju u narednom periodu. O praznicima, praznovanju, veri, razgovarali smo u tradicionalnom razgovoru sa Njegovom Svetošću, Episkopom Šabačkim Gospodinom Jerotejem.

Januar je vreme praznika i oni su mahom definisani kao porodični. No, duh praznika ne sme da mimoiđe one koji nemaju porodice ili nisu u mogućnosti da budu s njima. Šta je u stvari duh i značenje praznika koji treba svi da ponesu u srcu, bez obzira gde, kako i s kim slave?

Stvarajući celokupnu tvorevinu, Gospod nam daje i zapovest o počinku, odmoru. Međutim, taj počinak nije prazan hod, nije dan dokolice, nego osveštano vreme. Čovek kao ikona Boga je mali tvorac koji svakodnevno nešto stvara – tvori. Veza između Boga i čoveka u ljudskoj misli i podsvesti čuva misao o besmrtnosti i ta misao utiče na sve čovekove postupke. Ovo nam govori o neophodnosti postizanja jednog sklada i ritma u čovekovom životu. Gledajući na praznik, sam čovekov život dobija mogućnost da sagleda plodove svoga rada i da se raduje i blagodari Gospodu. Praznik je dan koji je posvećen Bogu, posvećen molitvi i blagodanosti Bogu za sve što nam Gospod u izobilju daruje, a glavni segment je radost. Liturgijska proslava nam to najbolje svedoči. Duh praznika, pre svega, podrazumeva da spoznamo njegovu suštinu blagodarnosti Bogu. Trudimo se da velike praznike uvek liturgijski proslavljamo, a potom da to slavljenje nastavimo u krugu porodice. Međutim, Crkva kao majka se posebno seća onih koji trenutno nisu tu i posebno se moli za njih: „Za one koji plove, za putnike, bolesnike, paćenike i sužnje...“ Duh praznika ne treba da mimoiđe nikoga, jer molitva je neodvojiva od svake bogolike duše – molitva je disanje i pričešće života. Po rečima naše velike pesnikinje Desanke Maksimović, čovek je nomad po volji Božjoj koja ga je stavila među ogromna prostranstva neba i zemlje. Zato imajući molitvu u srcu, mi slavimo Boga gde god i s kim god da se trenutno nalazimo.

Foto: "Glas Podrinja"

U razgovoru o praznicima sveprisutne reči kod ljudi su „valja se“, „to treba“, „to se radi“ na određen praznik. Šta je deo religijske doktrine, a šta je zaostavština nečeg što nema spone s istinskim praznovanjem?

Hrišćanstvo, čiji je krajeugaoni kamen Hristos Bogočovek, nastalo je pre više od dve hiljade godina. Šireći blagu vest, šireći Jevanđelje o dolasku Spasitelja, apostoli na početku, pa i kasniji propovednici reči Hristove, u susretu sa drugim kulturama nisu ih de facto odbacivali. To termini „hristijanizacije“ i „evangelizacije“ jasno ukazuju. Vraćamo se opet na početak, na stvaranje vremena, kojim počinju kulture. Tvorac je onaj koji vodi i drži sve u postojanju. Hrišćanstvo nije odbacilo sve segmente neke kulture, nego ih je hristijanizovalo, preobrazilo i dalo im pečat večnog života. Ono što je protivno i nespojivo sa hrišćanstvom, Crkva je jasno i nedvosmisleno odbacila. Kod nas Slovena i Srba je to očigledno primetno. Sve do vremena Svetog Save sačuvani su razni običaji koji imaju paganske osnove. Svojim primerom i svojim životom, on je učio naš narod pravoj veri. Zato za Svetog Savu kažemo da je prosvetitelj, ali on je prosvetitelj, jer je bio svetitelj za života. Imali smo, dakle, privilegiju da nam pedagog i vaspitač bude svetititelj i uvek to imajmo na umu. Neosporno je da i danas često čujemo „valja se“ i slične neargumentovane reči koje se shvataju autoritetima. Međutim, mi imamo jasan autoritet, a to je naša Crkva. To su naši arhijereji, sveštenstvo i monaštvo, koji nas po blagodati Duha Svetog uče kako da proslavljamo praznik, kako da živimo liturgijski i svetotajinski i da nam neke necrkvene zaostavštine ne pokvare istinsko praznovanje.

Deo svakog praznovanja su trpeze i svečanosti koje zahtevaju materijalne izdatke. Koji je to trenutak kada materijalno u praznovanju prestaje da bude forma obeležavanja i postaje suština i kako verujući ljudi da ne dozvole da materijalni momenat pokvari praznični mir?

Dolazimo opet do pitanja suštine. Ne smemo nikada da dozvolimo da ta nepotrebna materijalna briga pomuti istinsko praznovanje. Gospod nas uči: „Ne živi čovek o samom hlebu, no svakoj reči koja izlazi iz usta Božjih“ (Mt. 4, 4). Sve univerzalne vrednosti su u vezi sa onim što je božansko u čoveku i čovečno u Bogu. Apostol Pavle nas uči da smo jedino dužni da ljubimo jedni druge, jer tako ispunjavamo zakon (Rim. 13, 8). Duhovnim samoobuzdavanjem čovek se može izdići iznad tog nametnutog materijalističkog duha, koji u centar postavlja merilo i meru koja nije Hristos. Danas često imamo ljude koji u materijalnom smislu imaju sve, ali su u nekom beznađu. Nemaju smirenja, jer se sa problemima ne suočavaju na duhovni način. Čovek treba da zna zašto živi i da razmišlja o smislu svoga života. Kada dostignemo ljubav, dostigli smo Boga. Zato neka naše praznovanje bude pre svega Liturgija i molitva, a svega ostalog što nam treba, Gospod će nam nadomestiti.

Foto: "Glas Podrinja"

Neko je verujući, neko ne, ali kada govorimo o vernicima, može li se govoriti da li je neko veći ili manji vernik i može li neko drugi donositi sud o veri drugoga?

Čovek je velika tajna, ali svoju veru svedoči svojim životom. Moramo se truditi da vera bude najčvršći temelj našeg života, a svaki trudbenik je dostojan nagrade. Jedini koji u potpunosti zna i poznaje kakva je naša vera je Onaj Koji poznaje šta je u srcu svakog od nas – srceznalac i srcevidac Gospod Isus Hristos. Ljudski sudovi su često varka i ne treba da se njima bavimo, da pravimo neke procene kojima možemo pasti u prelest i koje nam mogu biti na sud ili osudu. Najvažnije je da na kraju, kada stanemo pred Lice Božije, čujemo onaj radosni jevanđelski sud: „Slugo dobri i verni, u malome si bio veran, nad mnogim ću te postaviti, uđi u radost gospodara svoga“ ( Mt. 25, 21).

Prethodna godina bila je teška, izazovna. Tragedija u Novom Sadu, koja je u tom smislu najupečatljivija, inicirala je neke druge društvene događaje i stiče se utisak da je društvo podeljeno ušlo u novu godinu. Koja je Vaša poruka za sve u vremenu praznika, vremenu gde se sabornost ističe kao jedno od glavnih obeležja?

Mišljenja sam, da podele i nisu baš u tolikoj meri izražene i da u njima ne učestvuje celokupno srpsko društvo. Običan svet brine svoju brigu. Na podele ukazuju, pre svega, neki mediji i zainteresovane suprotstavljene strukture. Podrazumeva se da svi očekuju da o navedenoj tragediji, kao i o drugim evidentnim društvenim problemima, sudska vlast da konačnu reč. Naš narod zna da podele neće nikome doneti ništa dobro. Stoga se i molimo novorođenom Hristu Bogomladencu, Darodavcu mira, da se ove podele prevaziđu i da se sve nesuglasice rešavaju u miru i dijalogu, a za to je potrebna volja svih. Ne možemo, a da ne spomenemo jednu veliku podelu koja se desila po završetku Drugog svetskog rata, ne možemo a da ne spomenemo sintagmu „Šabački most“, koja će Vam sasvim dobro pojasniti o čemu govorimo. Ta rana je još živa. Tu smo videli kako podele i partijašenje mogu da dovedu do bratoubistva i velikog broja nevinih žrtava.

Nasuprot podela stoji mir i sabornost. Božić je najbolji primer sabornosti, jer nas sabira, a neosporno je da praznična atmosfera menja ljude i čini radost praznika realnošću koja traje duži vremenski period. Nedelje pre Božića – Detinci, Materice i Oci – nas pozivaju na duhovnu obnovu porodice kao temelja kroz čije vrednosti treba se izgrađuje svako društvo, a Crkva, kao idealno društvo, uvek poziva na ispunjavanje Hristove zapovesti: „Da svi jedno budu“ (Jn. 17, 21).

Imajući uvek ovo blagosloveno saznanje na umu i u srcu, čestitamo Vam praznik Rođenja Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista i želimo Vašim čitaocima, sveštenstvu, monaštvu i svim eparhiotima da ove dane božićne radosti provedu u miru, slozi i duhovnom napretku.

Mir Božji!
Hristos se rodi – Vistinu se rodi!
Glas Podrinja/Dušan Blagojević

Najnoviji broj

6. februar 2025.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa