Tekst je objavljen u štampanom izdanju Glasa Podrinja. Svakog četvrtka potražite novi broj na kioscima.
Šapčanin Nemanja Antonić, pisac aranžmana, muzički producent, kompozitor, pijanista i pevač
„Volim da kažem da sam rođen u studiju. Komponovanje i pevanje su moje dve najveće ljubavi, ali mislim da će sledeća faza u mom životu biti posvećena pevanju“
Nemanja Antonić, pisac aranžmana, muzički producent, kompozitor, pijanista i pevač odrastao je u muzičkoj porodici, te je i njegov život od prvih dana bio ispunjen melodijama i tonovima. Nešto starijim Šapčanima prezime Antonić biće spona sa muzičkim urednikom i producentom RTS-a Mikicom Antonićem, dok mlađi sigurno znaju pesmu „Loco Loco“ grupe Hurricane koja je Srbiju predstavljala na Evroviziji 2021. godine, a čiji producent i aranžer je Nemanja.
Muzičko obrazovanje započeo je u osnovnoj i srednjoj muzičkoj školi, na odseku sa solo pevanje, da bi u Beogradu, na Fakultetu dramskih umetnosti, smeru dizajn zvuka i muzičku produkciju stekao akademsku diplomu. Ovo je bio samo početak njegovog profesionalnog puta. Svestranost, upornost i talenat pomogli su mu da postane prepoznatljiv u svojoj branši.Sarađivao je i nastupao sa poznatim izvođačima, uključujući grupu Hurricane, Editu, Kornelija Kovača, Željka Joksimovića, Neverne Bebe,... Za Glas Podrinja Nemanja Antonić govori o muzici, uspesima, izazovima i planovima.
Kako je bilo odrastati u muzičkoj porodici? Odrastati u porodici koja se bavi nekim poslom može biti sjajno ako i vi pokažete ljubav za tim. U mom slučaju je to bilo tako. Ja sam odrastao uz svog oca koji komponuje pesme, ide na svirke, peva i sve što nosi jedan život muzikanta. Meni se to dopalo od početka i mislim da je muzika oduvek i bila moj jedini mogući put. Međutim, roditelji nikada nisu insistirali da se ja bavim muzikom ili da mi to bude karijera, već je to oduvek bila moja želja i moja odluka, a od njih sam samo dobio veliku podršku. Praktično se prvog susreta sa muzikom ni ne sećam. Osećam se da sam rođen u porodici koja se bavi muzikom i muzika je kao takva bila oduvek uz mene.
Foto: Teodor Srećković
Nakon Muzičke škole nastavio si obrazovanje na Fakultetu dramskih umetnosti, dizajn zvuka. Da li je to bio logičan sled? Pa, i jeste i nije. Iz srednje muzičke škole i sviranja klavira je negde logičan sled događaja muzička akademija. Međutim, ja sam pored klavira odrastao i u muzičkom studiju i počeo mlad da komponujem muziku i paralelno sa klavirom mi se razvijala ljubav i prema zvuku uopšte, ali i komponovanju i produciranju popularne muzike, a Fakultet dramskim umestnosti je mesto gde se ljudi školuju za dizajn zvuka i muzičku produkciju, tako da su moj izbor ipak na kraju bile dramske umetnosti.
Kada si počeo da se baviš produkcijom? Da li više uživaš u komponovanju, pisanju ili produkciji pesama, ili izvođenju? Volim da kažem da sam rođen u studiju (smeh). Produciranjem i komponovanjem se bavim od malih nogu. U studiju sam se snimao kako pevam, slušao sam se, ispravljao greške,.. Komponovanje i pevanje su moje dve najveće ljubavi (ne računajući buduću suprugu, haha), ali mislim da će sledeća faza u mom životu biti posvećena pevanju.
Da li si ikada osetio pritisak zbog toga što je tvoj otac poznati muzičar? I dan danas starije kolege koje tatu poznaju kažu “sin Mikice Antonića” što je za mene oduvek bilo prijatno osećanje, jer je tata u poslu zaista postigao rezultate i meni je drago da tu tradiciju i profesionalnu karijeru nastavim. Nije bilo pritiska, jer mi je to prijalo, ali sam i ja relativno brzo razvio svoj stil i postigao određene rezultate.
Kako bi opisao svoju muziku? Koji žanrovi i izvođači te najviše inspirišu? Još uvek ne mogu tačno da definišem svoj stil i mislim da će to biti inače teško, jer sam ja naučio da muziku gledam jako široko, kroz život, a ne samo kroz određene stilove. Matično je moj stil pop muzika, ali zaista slušam, komponujem i poštujem sve što mi se dopadne i smatram da je dobro, kvalitetno i da ima neku vrednost. Ne bih mogao da kažem trenutno da postoji neko ko me inspiriše konkretno, jer mi je zaista sada fokus na muzici i pojedinačnim pesmama koje mi se dopadnu.
Kakav je proces stvaranja muzike da li prvo dolazi melodija, tekst ili atmosfera? Moj proces pravljenja pesama ide u svim smerovima i uvek je stvar inspiracije. Nekada je dobar tekst povod za melodiju. Nekada krenem od atmosfere koju želim da dobijem, pa onda nastane melodija, pa se na sve to piše tekst. Nekada jednostavno otpevam neku melodiju i snimim je u telefon, a onda se dalje radi na razrađivanju pesme. A nekada se i desi da se određena pesma radi po narudžbini.
Da li imaš neki specifičan način rada kada si u studiju? Kod mene ne postoji specifičan način rada, ali mi je najbitnije da imam unutrašnju motivaciju da radim. Ne mogu da komponujem muziku ako nisam fokusiran i raspoložen za rad.
Radio si sa poznatim srpskim i blakanskim izvođačima. Da li je lakše raditi za velike zvezde, ili to nosi veću odgovornost? Zavisi. Uspešni pevači su izgrađeni i njima uvek morate da ponudite nešto novo, što će njima biti inspirativno, ali da ne pobegnu od svoje suštine. Sa druge strane, mladi i novi izvođači traže i grade svoj stil i to je najbitniji aspekt u radu sa njima. Oba su jednako izazovna.
Foto: Teodor Srećković
Da li bi voleo da sarađuješ sa nekim izvođačem (domaćim ili stranim)? Ima puno i domaćih i stranih izvođača sa kojima bih voleo da radim, ali ako bih morao da izdvojim jedno ime - to bi bio Željko Joksimović. Sa njim nisam imao prilike do sada da radim, a to bi za mene predstavljalo ostvarenje još jednog sna, obzirom da sam njegovu muziku dosta slušao dok sam odrastao.
Koji savet bi dao mladima koji žele da se bave muzikom, ali možda osećaju nesigurnost zbog konkurencije na sceni ili misle da nisu dovoljno talentovani? Mislim da je potrebno i zdravo za sve nas da budemo objektivni prema sebi, ali moramo razumeti da ispod ovog Neba ima mesta za sve. Najbitnija je ljubav prema muzici i ako ona postoji, nema ni jednog razloga da se neko njom ne bavi. Generalno bih posavetovao da ne odustajete ni od čega što volite u životu, a od sebe samih pogotovo.
Koliko se razlikuje proces stvaranja filmske muzike od muzike za muzičke izvođače? Kada radite muziku za film onda radite muziku za priču, a kada radite za izvođača, onda radite za tu konkretnu osobu. Tu je razlika. Meni je lično interesantnije, ali i emotivnije da radim muziku za konkretnu osobu, jer ste tu nekako u direktnoj komunikaciji sa njenim životom.
Projekat na kom trenutno radiš? Ovih dana volim da kažem da radim “sebe”. Pored pesama za moje kolege pevače (koje nažalost ne smem sad da spomenem, jer je to poslovna tajna) aktivno se bavim pripremom svoje pevačke karijere i to me posebno raduje.
Kod mene ne postoji specifičan način rada, ali mi je najbitnije da imam unutrašnju motivaciju da radim. Ne mogu da komponujem muziku ako nisam fokusiran i raspoložen za rad
Planovi za naredni period. Plan mi je da počnem da pevam, Bože zdravlja, sa svojim bendom - da krenem da nastupam. To je možda najveća promena u mom životu koju pruželjkujem i kojoj se radujem.
Šta te inspiriše pored muzike? Volim sport i redovan sam u teretani. To je nešto što ispunjava jedan veliki deo moje ličnosti i karaktera.
Gde vidiš sebe za pet, ili deset godina? Vidim se sa svojim timom na velikoj pevačkoj turneji.
Šta bi naveo kao najveći uspeh u karijeri, a šta kao najveći izazov? Formalno, verovatno najveći uspeh bi bio to što sam svoju zemlju kao autor predstavljao 2021. godine sa kompozicijom “Loco Loco“ na Evroviziji, kao najvećem muzičkom takmičenju i festivalu na svetu. Ali suštinski, najveći uspeh u karijeri za mene je što radim ono što volim i to volim svaki put da naglasim, jer kad radiš ono što voliš, svaki ti je projekat drag i rado ga radiš. Teško da to uopšte mogu da nazovem poslom, al ajde. (smeh)
Ranije sam dolazio češće i uvek se lepo osećam kada sam u Šapcu. Mislim da je, pored porodice i drugara, šabački vašar stvar koja je ostavila veliki trag u mom sećanju na detinjstvo i Šabac
Koliko često dolaziš u Šabac? Prva asocijacija i najlepša sećanja vezana za grad. Nažalost, u poslednje vreme retko i to bih morao da promenim. Uglavnom dođem kod familije za praznike. Ranije sam dolazio češće i uvek se lepo osećam kada sam u Šapcu. Mislim da je, pored porodice i drugara, šabački vašar stvar koja je ostavila veliki trag u mom sećanju na detinjstvo i Šabac.
Kada bi morao da opišeš sebe, koje bi to ključne reči bile? Najteže pitanje za kraj, haha. Uvek mi je teško da opisujem sebe, ali se trudim da budem koliko-toliko normalan, pošten i da zaista budem zadovoljan onim što radim i ljudima koji me okružuju.