Iz vojske u svet rukotvorina: Sanja Mitrović Petrović pravi unikatne poklone sa dušom
Dajte mi ideju, a ja ću od nje napraviti uspomenu
Nakon skoro decenije provedene u vojsci, Sanja je pronašla inspiraciju u izradi personalizovanih ukrasa i poklona. Danas ponovo pokreće svoj mali biznis, oslanjajući se na podršku porodice i sopstvenu kreativnost
Sanja Mitrović Petrović iz Šapca nije klasična preduzetnica. Iza nje je gotovo deset godina službe u vojsci, gde je, kako kaže, provela najlepši period svog života. Ipak, zbog zdravstvenih problema, bila je prinuđena da uniformu zameni nečim što ju je takođe ispunjavalo – umetnošću i rukotvorinama. Danas, izrađuje unikatne poklone, nosače medalja, čiviluke i druge personalizovane proizvode od medijapana. Osim toga, i štrikanje je nešto čemu posvećuje vreme kako bi napravila jedinstvena bebi odela i ukrase.
– Počela sam praveći poklone za najbliže, za rođendan, svadbu, krštenje, polazak u školu. Odnesem poklon koji sam sama napravila baš za tu priliku, neko to vidi, pita odakle je i tako sam vremenom otvorila prvu stranicu na društvenim mrežama za prodaju - priča Sanja dok pokazuje slike svojih radova.
Foto: "Glas Podrinja"
Personalizacija kao zaštitni znak Sanja ne pravi serijske proizvode. Sve što izrađuje – radi po porudžbini, sa ličnim pečatom.
– Volim kada mi kažu: „Radi po svom izboru, verujem ti“. Tad mi ruke budu potpuno odvezane, i dam sve od sebe. Ne volim da kopiram. Uvek želim da unesem nešto svoje, nešto drugačije. I to ljudi prepoznaju.
Foto: "Glas Podrinja"
Neki od najtraženijih proizvoda su nosači za medalje sa sportskim motivima, čiviluci, ramovi sa imenima dece, brojevi za kuće, pa čak i dekorativni predmeti sa slikama dragih osoba – sve od medijapana, koji Sanja ručno seče i obrađuje.
Testera na poklon umesto cveća Jedan od ključnih stubova u Sanjinom radu jeste njen suprug. Ne samo da je podržava moralno, već i praktično.
– Dok druge žene za 8. mart dobijaju cveće, ja dobijam bušilicu, testeru ili brusilicu! On zna tačno šta mi treba i uvek me obraduje pravom stvari. Kupuje alate, pravi mi police, pomaže oko svega - kaže Sanja, ne krijući zahvalnost.
Foto: "Glas Podrinja"
Materijali iz tatinog ambara i ideje iz srca Zanimljivo je da deo materijala za rad pronalazi u starom ambaru u selu.
– Tamo nađem daske i razne sitnice koje mnogi bacaju, a meni postanu dragoceni materijal. Volim da recikliram i da svaka stvar nosi priču. Neki proizvodi još nisu za prodaju, napravila sam ih za sebe, ali planiram da ih ponudim po simboličnim cenama.
Foto: "Glas Podrinja"
Od umetničke škole do profesionalnog vojnika Sanja i njena sestra Tanja odrasle su uz oca koji se između ostalog bavio firmopisanjem i izradom murala i natpisa još devedesetih. Odrasle su uz umetnost, završile umetničku školu, a zatim se obe prijavile u vojsku kada se otvorio konkurs za žene. Sanja je tada imala 28 godina – gornju granicu za prijavu.
– Išla sam na obuku u Kruševac, radila kao profesionalni vojnik skoro deset godina. Najlepši period života, iskreno. Ali više nisam mogla da izdržim fizički – marševi, oprema... Imala sam zdravstvene probleme i rešila sam da odem -kaže iskreno.
Foto: "Glas Podrinja"
Danas, Sanja spaja vojničku disciplinu sa umetničkom slobodom. Radi u tišini svog doma, često do kasno u noć, dok drugi spavaju. Pletenje je smiruje a izrada rukotvorina puni srce. Njeni radovi nisu samo predmeti – oni su priče, uspomene i pažljivo izrađeni pokloni sa dušom koji nisu “samo još jedna stvar”.
Odlučno odbija da nabavi CNC mašinu koja bi joj znatno olakšala posao. “Šta mi to znači, zadam zadatak kompjuteru i on odradi pola posla. Ja volim sve ručno da radim, da sečem, ukrajam, bojim, lepim i u tome istinski uživam. To je onda ono pravo, iza čega ja stojim i zato nijedan predmet nije isti” – kaže Sanja.
Novi početak posle gubitka kontakata Iako je njena prva stranica godinama okupljala stalne mušterije, Sanja je pre nekoliko meseci morala da krene ispočetka. Naime, stranica joj je izbrisana, a sa njom su nestali i svi kontakti.
– To mi je bio ogroman udarac. Četiri godine truda – nestalo preko noći, ali nisam se predala. Imala sam jednu drugu stranicu za neke druge projekte i odlučila da preko nje ponovo pokrenem prodaju. Polako se sve vraća, opet šaljem proizvode brzom poštom, vraćaju se mušterije - priča uz osmeh.
Foto: "Glas Podrinja"
Sanja ne planira da ostane samo u virtuelnom svetu. Želja joj je da ponovo otvori lokal – ovaj put ozbiljnije, sa jasno definisanim prostorom gde kupci mogu uživo da vide i preuzmu proizvode. Ovo neće biti njen prvi pokušaj. Ranije je sa sestrom bliznakinjom Tanjom koja se takođe bavi kreativnim zanimanjem imala lokal, ali su ga zatvorile jer su obe imale druge poslove – Tanja u štampariji, Sanja tada još u vojsci. Sada, kad je fokusirana na svoj kreativni rad, nada se da će uspeti da ga održi.
– Mnogo znači kad ljudi mogu da vide rad uživo. Fotografija ne može da prenese sve detalje i trud koji stoji iza svakog komada. Bilo da je nosač medalja, čiviluk, ram, broj za kuću, ukras, bebi boks paket, sve je personalizovano, unikatno - kaže ona.
Foto: "Glas Podrinja"
Sa puno kreativnosti, strpljenja i posvećenosti, dodajemo.