Jelena Podgorac Jovanović reizabrana za direktorku Biblioteke šabačke
Dom knjige, znanja i zajedništva
„Kada zakoračimo u biblioteku, ulazimo u prostor koji pripada svima, bez obzira na godine, poreklo ili obrazovanje. To je mesto jednakosti, gde svako ima pravo na znanje, na priču, na svoj trenutak u tišini. Biblioteka je istovremeno utočište i trg – u njoj se ćuti i razgovara, uči i druži, pronalazi i stvara. Ona okuplja ljude koji traže odgovore, ali i one koji tek postavljaju pitanja“
Biblioteka šabačka, u vremenu digitalnih izazova, ostaje svetionik duhovnosti i trajne vrednosti, mesto gde svaka knjiga i svaki čitalac imaju svoje posebno, neizbrisivo mesto u kuturi, istoriji grada, veruje direktorka Biblioteke Jelena Podgorac Jovanović koja je nedavno reizabrana na ovu funkciju. Za „Glas Podrinja“ kaže da je biti direktorka jedne od najstarijih biblioteka u Srbiji koja 11. oktobra obeležava 178 godina trajanja izuzetna čast, ali i velika odgovornost posle plejade sjajnih direktora koji su bili na čelu Biblioteke.
-Ne moram ići daleko u prošlost, a mogla bih, i pomenuću samo gospodina Petrašina Durutovića i gospođu Sonju Bokun Đinić. Veliko je zadovoljstvo kad imate svesrdnu podršku i podsticaj kolektiva i Narodne biblioteke Srbije koja daje preporuku i saglasnost za imenovanje direktora matičnih biblioteka, a Biblioteka šabačka je jedna od njih. Ne preostaje vam ništa drugo već da se svojski potrudite i date sve od sebe da Ustanova ostane na pravom putu kulture, čitanja i zadovoljstva čitalaca.
Foto: Glas Podrinja
Na šta ste najponosniji u dosadašnjem radu i razvoju Biblioteke pod Vašim rukovodstvom? Godinama unazad negujemo kulturu čitanja kvalitetnim programima, posebno onima za decu i mlade, zato što je to jedini siguran put sistematskog, kontinuiranog, promišljenog građenja čitalačke publike. Podsetiću i na brojne izložbe nastale kao rezultat proučavanja Zavičajnog fonda, ali i knjiga uopšte, pa izdvajam izložbu o svadbenim običajima u Mačvi i o zabranjenim knjigama. Ponosna sam na projekat „Glas tišine“ koji je podržalo Ministarstvo kulture kojim smo uključili zajednicu gluvih i nagluvih u bibliotečki život. Veliki uspeh Biblioteke je pažljivo biran fond koji racionalno i u skladu s potrebama naših sugrađana raste i biće na ponos Ustanovi i za pola veka i ceo vek, ponosna sam na naše čitaoce kojih je, takođe iz godine u godinu sve više, čitaoce koji s radošću dolaze u Biblioteku, ne samo zbog knjiga koje posuđuju i programa koje prate, već zbog zadovoljstva koje osećaju u našoj kući u kojoj sve odiše duhovnošću, skladom, ali i raznoglasjem energija knjiga koje čuvamo. Najveći ponos kuće gde sam prva među jednakima je izuzetan tim, koji sa ogromnim entuzijazmom, posvećenošću i osmehom profesionalno obavlja poslove, čineći da Biblioteka svakodnevno bude mesto dobrih susreta.
Foto: Glas Podrinja
Koje su, prema Vašem mišljenju, najveće prednosti, a koji izazovi sa kojima se Biblioteka danas suočava? Jedna od najvažnijih prednosti današnje biblioteke jeste demokratizacija znanja. Tehnološki razvoj omogućio je da biblioteke više ne budu zatvorene riznice knjiga, već otvorene informacione i kulturne platforme. Biblioteke danas nisu samo mesta čitanja, već i prostori susreta, predavanja, radionica i dijaloga. One podstiču medijsku i informacionu pismenost, razvijaju kritičko mišljenje i neguju čitalačku kulturu. Time biblioteka postaje čuvar ne samo knjige, već i kulturnog identiteta zajednice.
Najveći izazov s kojim se biblioteke danas suočavaju jeste digitalna transformacija. Iako tehnologija otvara nove mogućnosti, ona istovremeno postavlja pitanje autentičnosti iskustva čitanja, očuvanja štampane građe i dugoročne zaštite digitalnih formata. Digitalna pismenost postaje neophodnost, ali i prepreka - nejednaka dostupnost tehnologije može produbiti kulturni jaz između generacija i društvenih slojeva.
Foto: Glas Podrinja
Izazov za biblioteke je promena čitalačkih navika. Savremeni čitalac sve češće traži kratke, vizuelno privlačne i brzo dostupne sadržaje. U takvom kontekstu, knjiga kao zahtevna forma koncentracije i unutrašnjeg dijaloga biva potisnuta. Biblioteka mora pronaći način da se prilagodi novim formatima znanja, a da pri tome ne izgubi svoju misiju čuvanja dubinskog, misaonog čitanja. Institucionalne i finansijske održivosti su globalni izazov za biblioteke. Mnoge biblioteke suočavaju se s nedostatkom kadrova, ograničenim budžetima i nerazumevanjem svoje društvene uloge.
Kako vidite ulogu Biblioteke u životu građana Šapca, naročito kada je reč o mladima? Mlade uključujemo u život Ustanove pre svega brižljivo biranim fondom, a onda i radionicama, čitalačkim klubovima, i pozivom na komunikaciju, zato što su nepresušan izvor ideja, a i kada kritikuju, kritike su konstruktivne.
Za mlade, biblioteka predstavlja vrata u svet znanja i kritičkog mišljenja – prostor u kojem se neguje radoznalost, podstiče stvaralaštvo i razvija osećaj odgovornosti prema zajednici. Ona im pomaže da pronađu vlastiti glas u buci informacija i da izgrade lični, autonomni odnos prema znanju i vrednostima. Biblioteka, dakle, nije samo institucija kulture – ona je pedagoški i etički prostor, čuvar sećanja i pokretač promene, mesto na kojem se mladi oblikuju kao svesni i odgovorni građani.
Foto: Glas Podrinja
Na koji način Biblioteka prati savremene trendove (digitalizaciju fonda, elektronske servise i nove tehnologije u radu sa korisnicima)? Celokupno poslovanje Biblioteke šabačke je automatizovano, od rada sa korisnicima do obrade knjiga. Imamo sadržajan, informativan sajt, ali i stranice na društvenim mrežama gde, kako savremeno doba nalaže komuniciramo sa našim čitaocima. Našim čitaocima i istraživačima su na raspolaganju različiti elektronski servisi, digitalna biblioteka, koju u poslednjih par meseci rekonstruišemo po svetskim standardima i BISIS aplikacija, preko koje su, u svakom trenutku dostupne usluge Biblioteke. Iako tradicionalna ustanova zaštite, svesni smo da ne smemo ostati u prošlosti i da moramo ostati ravnopravan takmičar u ringu gde se informacija i znanje i dalje najviše vrednuju.
Sa kojim kulturnim i obrazovnim institucijama Biblioteka najviše sarađuje? Biblioteka šabačka, pored ustanova kulture u Šapcu i Srbiji ima izuzetnu saradnju sa osnovnim i srednjim školama, jer smo na zajedničkom obrazovnom zadatku. Saradnja sa Predškolskom ustanovom „Naše dete“ je višedecenijska, nezaobilazna i od neprocenjivog značaja. U velikom broju aktivnosti sarađujemo sa Centrom za socijalni rad, Centrom za stručno usavršavanje, Udruženjem paraplegičara, Gerontološkim klubom. Izuzetno smo ponosni na saradnju sa Osnovnom školom „Sveti Sava“ i aktivnosti koje zajednički sprovodimo. Biblioteke Srbije i regiona čine čvrstu mrežu poverenja, razmene profesionalnih iskustava i primera dobre prakse, oslanjamo se jedni na druge u svakodnevnom radu, ali i u rešavanju problema i razmeni ideja.
Sve češće se govori da Biblioteka nije samo mesto knjiga, već i zajednički prostor. Kako se ta ideja sprovodi u Šapcu? Kada zakoračimo u biblioteku, ulazimo u prostor koji pripada svima, bez obzira na godine, poreklo ili obrazovanje. To je mesto jednakosti, gde svako ima pravo na znanje, na priču, na svoj trenutak u tišini. Biblioteka je istovremeno utočište i trg – u njoj se ćuti i razgovara, uči i druži, pronalazi i stvara. Ona okuplja ljude koji traže odgovore, ali i one koji tek postavljaju pitanja. U savremenom svetu, gde se ritam života ubrzava, a pažnja rasipa, biblioteka postaje prostor otpora – oaza smisla i koncentracije. Tu se vraćamo sebi, učimo da slušamo i da mislimo. Biblioteka je zajednički prostor zato što u njoj svako pojedinačno iskustvo postaje deo šire kulturne mreže, jer se u tišini čitaonice čuju ne samo rečenice iz knjiga, već i nevidljivi dijalog među ljudima koji dele istu strast – potrebu da razumeju svet. Biblioteka čuva identitet zajednice, ali ga i stalno obnavlja.
Koji su Vaši prioriteti i planovi za naredni period, projekti i programi koje planirate da pokrenete ili nastavite? Biblioteka su knjige i ljudi, ljudi koji dolaze u nju, kao i oni koji ih sa osmehom dočekuju, zato su prioriteti što veći broj kvalitetnih knjiga, zadovoljnih čitalaca, ali i veći broj profesionalnih bibliotekara koji će od Biblioteke svakodnevno činiti bezbedno, sigurno, prijatno i uzbudljivo mesto. Neophodno je čuvati ono što nam je povereno u nasleđe – Vladičanski dvor, ali i zgradu Aneksa, ići u korak sa savremenim izazovima digitalizacije, elektronskih servisa i veštačke inteligencije, ne zaboravljati naše znamenite Šapčanke i Šapčane, te nastaviti susrete u čast Mihaila Đurića i projekat „Muzej u Biblioteci“ koji ćemo, korak po korak, ali uporno i dosledno realizovati u narednim godinama uz pomoć Ministarstva kulture i Grada.