23. april 2023.23. apr 2023.
Prof. dr Vesna Lompar  (Foto: Glas Podrinja)

Prof. dr Vesna Lompar (Foto: Glas Podrinja)

Prof. dr Vesna Lompar posetila Lazinu školu, čiji je nekadašnji đak

„Jako mi je drago što sam ovde. Iz Šapca sam otišla pre skoro 40 godina, odselila sam se, povremeno se vraćala drugim povodima, ali nikada nisam na ovaj način bila u školi, tako da je ovo za mene bio baš veliki izazov“, istakla je prof. Lompar, koja je održala stručno predavanje „Izazovi u nastavi srpskog jezika”
Prvi put posebnim povodom, da održi stručno predavanje u Osnovnoj školi „Laza K. Lazarević“, zakoračila je u zgradu u kojoj je započela obrazovni put pre skoro četiri decenije. Za dr Vesnu Lompar, vanrednu profesorku na Filološkom fakultetu u Beogradu, predsednicu Društva za srpski jezik i književnost Republike Srbije i autorku nekoliko udžbenika, to je bio izuzetno emotivan trenutak.

Lepe slike starog i izazovi novog vremena
Na tom mestu nekada je provodila i više vremena nego drugi učenici, budući da su joj roditelji bili nastavnici. U prostoru nekadašnje biblioteke, sadašnje sale „Supernova“, govorila je prošle sedmice pred kolegama, profesorima srpskog jezika, na temu ,,Izazovi u nastavi srpskog jezika”.

-Jako mi je drago što sam ovde. Bila sam đak škole od ‘70 do ‘78 godine. Sada, kada pogledam školu iz ove perspektive, to je veoma interesantno i emotivno za mene. S kolegama sam prokomentarisala da su jedino stepenice kojima sam se penjala ostale iste i to daje lepe slike iz detinjstva. Druge prostorije su se promenile. Iz Šapca sam otišla pre skoro 40 godina, odselila sam se, povremeno se vraćala drugim povodima, poslovnim i privatnim, ali nikada nisam na ovaj način bila u školi, tako da je ovo za mene bio baš veliki izazov. Na poziv kolega održala sam stručno predavanje o problemima u nastavi, pre svega srpskog jezika, a u širom smislu, tiče se i problema koji su u vezi sa nastavničkim zanimanjima uopšte- ističe prof. dr Lompar u razgovoru za Glas Podrinja.

Pravi uzor mladima
U Studentskom kulturnom centru u Beogradu moji studenti sa treće godine srbistike održali su tribinu. Naučno- popularna predavanja o rečima su bila zamišljena tako da i publika učestvuje u celoj priči o tome. U publici su bili uglavnom srednjoškolci i učenici sedmog i osmog razreda osnovne škole. Dve devojčice su, kada se završila ta manifestacija, prišle i rekle da žele da se slikaju sa mnom. Pošto ih ne poznajem, pitala sam ih zašto to žele. One su odgovorile: „Vi ste autor naših gramatika“. Nije samo da decu interesuju sportske ili neke druge zvezde. To je lepo iskustvo na koje mogu da budem ponosna.


Evocirala je sećanja i na kabinet za fiziku, u kome je često volela da boravi, gde su instrumenti koje je pažljivo promatrala budili maštu i podsticali na razmišljanja. Kao autorka brojnih udžbenika, ističe da je veoma bitno da knjige budu interesantne i čitljive mlađoj populaciji, te da idu u korak sa vremenom. Mladi više ne prihvataju olako suvoparne i neaktuelne primere iz života ni kada je fokus na gramatici.

-Radeći na univerzitetskom nivou, imate drugu publiku, upotrebljavate drugi rečnik, stručne termine i ne razmišljate mnogo o svakoj izgovorenoj rečenici. S obzirom na to, dok sam pisala gramatike, i sin je bio tog uzrasta, pa sam mogla da koristim i njegov utisak o tome što sam napisala. U jednom trenutku mi je inspirativno bilo to što je on, vežbajući nešto iz srpskog, rekao: „Što mrzim ove isfolirane rečenice“. To je za mene bilo jako interesantno. Pitala sam ga šta su to isfolirane rečenice, a on je rekao: „Pa, vidi se da su pravljene za gramatiku“. Za mene je bio izazov da napravim udžbenik u kom neće biti konstruisane rečenice, gde će se prirodnije prilaziti primerima i tako je to počelo, a nadam se da ima nekog efekta- objašnjava.

Titl u odnosu na autoritet nastavnika
Prilagođavajući se novom vremenu, imamo udžbenike u digitalnom formatu. Ali razlika u odnosu na štampane postoji i nije zanemarljiva, smatra profesorka.

-Posle iskustva sa koronom digitalni udžbenici su se pokazali kao zaista neophodni. Da su oni postojali u to vreme kada je počela ova nesrećna epidemija, onda bi možda bilo lakše izvoditi nastavu. Sada, ne samo kod nas, nego i u svetu, mislim da je neki trend da se pređe na digitalne udžbenike, što nije dobro, ali to ne zavisi od nas. U ovom trenutku ne znam kako će se to završiti.

Nisam stručnjak u tom smislu, ali mi neka zdrava logika govori da koncentracija dece opada ako gledaju previše u ekran. Sam pristup zadacima preko ekrana nije isti kao kad se rade na papiru. Mislim da je taj manuelni deo i povezivanje oka sa papirom mnogo važan za njihovu koncentraciju, a mi vidimo da je u današnje vreme deci koncentracija vidno opala i to najbolje znaju kolege koje rade u školi- podvlači profesorka.

Foto: Glas Podrinja


U ovom vremenu teško je deci predočiti značaj pravilnog izražavanja za njihov dalji intelektualni razvoj.

-Imate situaciju u školi, tamo gde se radi zaista kako treba, da se nastavnici i profesori ponekad moraju boriti sa onim što su mediji upropastili. Koleginica mi je rekla da joj se dogodilo da je, kada je ispravila dete koje je napisalo „sa mnom“ zajedno, ono reklo da nije u pravu, jer je tako pisalo na titlu. Vi vidite da je u stvari deci veći autoritet ono što vide ili čuju na televiziji, nego sam profesor u školi. Mislim da bi tu jako važnu ulogu pre svega imali mediji i da bi država morala da ima drugačiju jezičku obrazovnu politiku i odnos prema lektorima. Uloga medija je izuzetno važna- naglašava prof dr Lompar.

Borba da se mladima ukaže na značaj jezičke kulture
Upravo zbog toga, starije generacije veruju da su odrastale u srećnijim okolnostima od mlađih.
-Ne znam da li smo u pravu. Oni ne znaju za to što smo mi imali, a mi ne možemo da prihvatimo ono što imaju oni. Sa druge strane, vidim veću razliku između nas i naše dece, nego između naših roditelja i nas u smislu tehnološkog napretka, jer je ovaj IT prodor, da se tako kolokvijalno izrazim, neuporedivo brži od onog što smo mi imali u odnosu na generaciju svojih roditelja. Oni su imali gramofon, mi smo posle toga imali kasetofon. To je mala razlika u odnosu na to šta se sada sve promenilo, počevši od telefona, kompjutera itd, što deca već na uzrastu od tri godine znaju, a mi ne možemo da savladamo- dodaje.

Kako bi podstakli mlade da neguju jezičku kulturu, u Društvu za srpski jezik i književnost Srbije čija je predsednica pre dve godine pokrenuli su manifestaciju „Mart- mesec srpskog jezika“.

-Ona postoji upravo da bismo mladima pokazali zašto je važna jezička kultura, kako mogu da se izražavaju bolje, šta je to što možda donose reči stranog porekla, a što može bolje da se izrazi rečima domaćeg porekla i tako dalje, sa nadom da naučno- popularnim predavanjima, uključujući i njih same u određene aktivnosti, radionice, kvizove, tribine itd, osvestimo tu potrebu. Dugim i upornim radom možda ćemo uspeti da to vratimo u njihovu svest- zaključuje prof. dr Lompar.

„I tako, po ko zna koji put, dolazimo do knjige koja je „uzrok i posledica“ skoro svega dobrog i uzvišenog što postoji. Predavanje je bilo višestruko i obostrano korisno uz obećanje da ćemo ponoviti susret“, poručio je kolektiv Lazine škole. I zaista, poruka koju je i profesorka više puta ponovila, da samo uz knjigu možemo da dosegnemo znanje i jezičku kulturu, stiže do ušiju onih koji žele da je čuju.
D. D.

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa