12. januar 2025.12. jan 2025.
Fotp:Glas Podrinja/Juga

Fotp:Glas Podrinja/Juga

Mario Bjelanović, koncert štimer

Klavir – instrument s karakterom

Svaki klavir je posebna priča. Primenjiv u svim vrstama muzike, ali ne može da odoli vremenu, važno gde stoji i koliko se čuva. Masovna proizvodnja i u ovoj oblasti. Timovi zamenjuju pojedince

Klavir je moćan instrument koji svoje mesto može naći u svim muzičkim žanrovima. Nastao je između XVI i XVII veka. Preteča je čembalo čijom preradom je nastao klavir. Na početku je zvuk nastajao okidanjem perca, ali se brzo gubio. Problem je rešio Bartolomeo Kristofori osmislivši princip gde čekići udaraju o žicu čime je ton dobijao na punoći i snazi.

-Postoje stari, raritetni instrumenti koje su porodice čuvale i predavale narednim generacijama. To je najčešće bečka mehanika. Oni su imali drugačiju vrstu tehnike u odnosu na danas kada je sve usavršeno i zadovoljava sve mogućnosti da se svira. Stari kompozitori bi bili srećni da su imali ovakvu vrstu instrumenata. Zamislite, Betovena ili Baha, šta bi oni postigao sa ovakvim zvukom - ističe Mario Bjelanović, koncertni štimer.

Foto: "Glas Podrinja"

Prolazio je kroz epohe renesanse, baroka, klasicizma, romantizma, impresionizma do modernih dana, ne gubeći na značaju. Ipak, zubu vremena niko ne odoleva, te da bi na sceni oslikavao magiju umetnika, instrument mora da bude čuvan i održavan. O drugom delu brinu klavir-štimeri.

-Klavir pronalazimo u svim vrstama muzike, od klasične do džeza. Danas klavir viđamo mahom u koncertnim dvoranama, a nekada su ga imale sve ugledne kuće. U vremenu pre pojave radio aparata, kasnije televizora, zabavu su predstavljali kućni, kamerni sastavi, trija, kvarteti, koji su svirali za svoje goste –govori čovek koji je decenijama u poslu, ne dopuštajući ni penziji da ga odvoji od poziva kome je poklonio život.

-Svaki klavir je kao i čovek, jedinstvenog karaktera i zato zanat morate učiti od vrhunskih majstora. Štimovanje je samo jedan deo znanja. Morate da znate kako da postavite žice, kako da namestite čekiće i da znate krajnji rezultat toga šta ste uradili. Preporuka je da se kućni klaviri štimuju na šest meseci, ali i to zavisi od proizvođača.



Prvi Mariov zanat bio je gradnja orgulja, učio ga je u Italiji. Klaviru se posvetio na nagovor kolege.

-Pomagao sam starijem kolegi sa studija. On mi je savetovao da preuzmem brigu o klavirima kao nečem što je isplativije. Poslušao sam ga. Radio sam u dve fabrike, živeo u Hamburgu, potom Berlinu gde sam usavršavao restauraciju i na koncu polagao završni ispit čime sam postao koncertni štimer. Dugo sam radio na Kolarcu, upoznao sam sjajne umetnike iz različitih muzičkih žanrova i to je bogatstvo koje mi je zanat doneo. Muzika je jedan način govora gde se umesto slova koriste note. Svako ima slobodu da na svoj način to ispriča publici i svima koje to zanima.

Foto: "Glas Podrinja"

Vrednost novog koncertnog klavira je između 15 i nekoliko stotina hiljada evra, međutim mehanizam je uvek isti.

-Kada pogledate klavir vidite ogromnu crnu kutiju. Na toj kutiji su razapete žice velike gustine. Ram na kome su razapete je izliven i proračunat je da može da izdrži tenziju tih žica. Žice imaju svoj put do čivija mehanizma gde se klavir štimuje. Suština je u pravilnom raspoređivanju tenzije. Tenzija je negde 25 tona. Drvo se širi i skuplja, odnosno klavir diše.


Vek klavira je između 20 i 25 godina, no može da traje i duže, ukoliko se vlasnik odnosi na pravi način i čuva instrument. Duša klavira je, ističe Bjelanović, rezonantna ploča na kojoj leže žice.

-Udarom čekića žica zavribrira i preko kobilice prenosi zvuk na rezinantnu dasku koja to pamti i proizvodi ton. Ukoliko nije adekvatna temperatura, bilo da je prehladno ili presuvo, dogodi se da rezonantna daska pukne (lepljena je iz više slojeva) i onda se dogodi deformacija, usled koje nastaju loši tonovi – naglašava Bjelanović ističući da je sve manje isplativo da pojedinac obavlja restauraciju.

Pristup poslu se menja, ali još uvek nije sve izmenjeno. Period restauracije varira, posebno kada ga radi jedan čovek, traje između dva i šest meseci. Na neki način porodičnu tradiciju nastavlja i sin Kristijan.

-U fabrikama postoje čitavi timovi koji rade restauracije. U staroj Jugoslaviji bilo je najviše pet štimera i svi smo upoznali celu državu. U Srbiji danas ima između deset i petnaest osoba koji restauriraju klavire, međutim bar polovina štimuje aparatima, što nije pouzdano. Ja sam radio u fabrici Sterlej tri godine, sin je inspektor kontrole, predstavlja firmu „Brehštajn“, stariju od drugih firmi.


Glas Podrinja/Dušan Blagojević

Najnoviji broj

13. februar 2025.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa