U centru grada, jednu od najstarijih zgrada u Šapcu, načeo zub vremena
Stara dama (ne)odoleva vremenu
Zgradu u Kajmakčalanskoj ulici na broju 2 u zajedničkom dvorištu, većina vlasnika je napustila u potrazi za bezbednijim životnim prostorom
Zgrada u Kajmakčalanskoj ulici jedna je od najstarijih u Šapcu, sazidana 1920. Godine kao vlasništvo nekadašnjeg Inženjeringa i imala je razne namene. Služila je kao magacinski prostor, Zanatski dom, bila Dom za nezbrinutu decu, dok su pojedini delovi korišćeni čak i kao konjušnica.
Godinama kasnije, objekat je pretvoren u stambeni prostor, a opština je preko „Inženjeringa“, rešavajući socijalne slučajeve, dodelila stanove ugroženim i nezbrinutim porodicama. Posle propadanja „Inženjeringa“, stanovi su dati na otkupljivanje stanarima za povoljan iznos. Do pre nekih dvadesetak godina tu je živelo, u petnaestak stanova koliko ih ima ukupno u prizemnom i spratnom delu, oko 60 stanara. Dok su mogli, koliko toliko borili su se sa dotrajalošću objekta i na kraju, reklo bi se, odustali. Dragoslav Antić, Foto: Glas Podrinja
Brojni problemi mučili su stanovnike Kajmakčalanske broj 2 - više puta gorele su elektroinstalacije, krov se obrušavao, spadao crep, pucali zidovi. Podrumske prostorije bile, verovatno i ostale, leglo štetočina. Vlaga je dopirala do sprata, gde su zbog prokišnjavanja, naspram proređenog crepa na tavanu i krovu, poslagani lavori i kante. Dragoslav Antić sa suprugom živi u kući koja se u redu naslanja na dotrajalu zgradu. Dugi niz godina je kao predsednik Skupštine stanara svih stambenih objekata na ulazu pokušavao da obezbedi sredstva za sanaciju objekata i izmirenje nagomilanih računa za komunalije. Sada penzioner, ovaj nekadašnji radnik Železnica Srbije, kaže da se godinama u ulazu ništa nije promenilo, samo je stanara sve manje.
Stanari kažu da prolaznici dolaze da se žale jer po njima pada malter i crep dok hodaju trotoarom pored „čardaka“ na početku Kajmakčalanske kako nazivaju zgradu koja je vidno propala
- Sredstva za adaptaciju bi iznela previše s obzirom da je sve dotrajalo, narušeno i neuslovno za život i boravak, naročito sprat. Samo u četiri stana neko živi, ostali su prazni jer ko god je mogao da se snađe otišao je. U dvorištu osim zgrade, ima još stambenih objekata kojima je takođe potrebna potpuna sanacija. Starosna struktura onih koji su ostali je prepreka da se nešto preduzme i pozabavi problemima. U ulazu ima ukupno 19 stanova, toliko porodica su vlasnici, ali ovde živi tek nas nekoliko. Bilo je zainteresovanih za ovu parcelu ali je uslov bio da budu saglasni svi vlasnici stanova što se tada nije desilo i to je propalo. Sada je urađena preparcelizacija na dve ili tri parcele pa očekujem da će se lakše doći do dogovora ukoliko neko bude hteo da investira – navodi Antić. Foto: Glas Podrinja
Stanari kažu da prolaznici dolaze da se žale jer po njima pada malter i crep dok hodaju trotoarom pored „čardaka“ na početku Kajmakčalanske kako nazivaju zgradu koja je vidno propala. I tako, na samo par stotina metara od centra, u prvoj gradskoj zoni, stoji ova vekovna starica kao još jedan zalog nebrige kroz sećanja na neka davna vremena i iščekivanju nekih boljih.