Lazar Torbica - od učesnika do organizatora Beogradskog Šopen festa
Ovogodišnji program održan je u Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu, sa jedanaest koncerata koji su obuhvatili Šopenov klavirski, ali i ređe izvođeni kamerni i vokalni opus
Četrnaesti Beogradski Šopen Fest, međunarodni festival posvećen stvaralaštvu Frederika Šopena od 1. do 7. oktobra okupio je vrhunske pijaniste, profesore i mlade talente iz zemlje i inostranstva.
Ovogodišnji program održan je u Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu i ponudio jedanaest koncerata koji su obuhvatili Šopenov klavirski, ali i retko izvođeni kamerni i vokalni opus.
Timski rad i odgovornost Za mladog umetnika i pijanistu, Šapčanina Lazara Torbicu, ovogodišnje izdanje imalo je posebno značenje- prvi put bio je deo organizacionog tima manifestacije koji je još kao dete pratio i u kome je sam pobedio na jednoj od ranijih edicija.
-Na neki način, i ja sam dete tog festivala. Osvojio sam nagradu na jednoj od ranijih edicija, a kasnije mi je Šopen fest otvorio vrata da sviram na mnogim značajnim mestima. Sada sam imao priliku da učestvujem s druge strane- da pomognem u njegovoj realizaciji- kaže Lazar.
U organizaciju je ušao na poziv direktorke festivala Milenije Reljić, koju poznaje dugi niz godina. Kako navodi, možda je upravo njen utisak o njegovom angažovanju u Herceg Novom, gde je prethodno bio umetnički direktor Adriatic Piano Festa, doveo do nove saradnje. U timu festivala svi su pomagali jedni drugima, bez striktno podeljenih uloga. Pregovori, planiranje i koordinacija bili su deo svakodnevnih zadataka.
-Milenija me pozvala da se priključim timu. U organizaciji nema strogo podeljenih uloga. Radili smo zajedno, nas dvoje i Vuk Božilović i pomagali jedni drugima, uz svoje redovne obaveze- od pregovora i planiranja do slanja mejlova i koordinacije programa- objašnjava on.
Foto: Privatna arhiva
Ipak, ulazak u organizaciju nije bio bez treme. Lazar je otvoreno priznao koliko je intenzivno razmišljao o svemu što festival nosi- kako će sve da se organizuje, kako će izgledati program, hoće li izvođači i publika biti zadovoljni. Prisetio se vremena kada je bio učesnik i pomalo divio mladim muzičarima pred istim izazovima.
-Kada sam bio mlađi, uživao sam u koncertima, aplauzima, bez prevelike brige. Sada, kao zrelija osoba i u novoj ulozi organizatora, posmatrao sam to iz sasvim drugačijeg ugla. Trema uvek postoji, ali ona je više produkt odgovornosti nego straha- kaže Lazar.
Festival je svečano otvoren koncertom u Novom Sadu 1. oktobra, a tokom sedam dana publika je mogla da uživa u bogatom i pažljivo osmišljenom repertoaru. Program je bio koncipiran tako da prikaže celokupan Šopenov stvaralački opus- ne samo klavirski, već i kamerni i ciklus solo pesama za glas i klavir.
Pijanizam vrhunskog kvaliteta -To se retko čuje, a nama je bilo važno da publici predstavimo i taj deo njegovog stvaralaštva, inspirisan prirodom, sa posebnom notom domoljublja i romantike. Na neki način, to je bila mala ekskluziva u koncertnoj ponudi na ovim prostorima- ističe on.
Kada sam bio mlađi, uživao sam u koncertima, aplauzima, bez prevelike brige. Sada, kao zrelija osoba i u novoj ulozi organizatora, posmatrao sam to iz sasvim drugačijeg ugla. Trema uvek postoji, ali ona je više produkt odgovornosti nego straha
Među jedanaest koncerata izdvojio bi, kaže, nastupe kamernih ansambala i recital italijanskog virtuoza Aleksandra Gađijeva u Beogradskoj filharmoniji- vrhunski umetnički doživljaj, „pijanizam svetskog kvaliteta“.
Pored rada u organizaciji, Lazar Torbica je uspeo da paralelno vodi sopstvenu muzičku karijeru. Rođen 1999. godine u Šapcu, muzičko obrazovanje je započeo još u detinjstvu, a tokom školovanja osvojio je više od četrdeset prvih nagrada na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Usavršavao se kod renomiranih pedagoga kao što su Rita Kinka, Arbo Valdma i Žak Ruvije, a diplomirao i magistrirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Pre ulaska u organizaciju Beogradskog Šopen Festa, bio je umetnički direktor festivala u Herceg Novom.
Planovi -Ove godine sam imao priliku da sagledam festival iznutra. Mnogo sam naučio i to iskustvo mi znači ne samo za buduće organizacije, već i za moj sopstveni razvoj- zaključuje Lazar.
I dok priznaje da je organizacija festivala u jednom trenutku stavljala njegovo sviranje u drugi plan, planovi su jasni- vraća se klaviru.
-Želim da se ponovo fokusiram na pijanizam, da radim na svom repertoaru i koncertima. Organizacija je bila intenzivna i dragocena, ali sada je vreme da muziku stavim u prvi plan- kaže on sa osmehom i sigurnošću koju donosi još jedno novo iskustvo.