4. novembar 2021.4. nov 2021.
Foto: Glas Podrinja

Foto: Glas Podrinja

POKRENI SE... (13)

Predrasude se ruše radom

Koliko smo kao društvo odmakli u pogledu rodne ravnopravnosti? Da li je pitanje jednakosti polova samo ili i pitanje jezika? Kakva je situacija na teritoriji Mačvanskog okruga na ovu temu? Ko su žene koje su uspele da se ostvare na svim poljima, na koje su prepreka nailazile i šta im je pričinjavalo najveću satisfakciju na putu uspeha? Ovo su neka od pitanja na koje ćemo pokušati da odgovorimo serijom tekstova u okviru rubrike Pokreni se, podržane od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije
-Proceni svoje mogućnosti, organizuj se na način koji će te sačuvati i za neke buduće dane i ne boj se neuspeha- poručuje građevinski inženjer Jelena Milošević, suvlasnica firme “Mikro stan” iz Koceljeve i dodaje:
-Predrasude su prisutne u zanimanju kojem su tradicionalno dominirali muškarci, ali predan rad i zalaganje demantuju svaku nevericu. Nekada smo bili jednakiji nego danas. Razlike su bile blaže u svakom smislu, ne samo u igri polova. Drugačije se živelo, više se vrednovalo samo vreme.

Podrazumevalo se da postoji posao, ali i odmor. Sada je sve brže, posao se u laptopu nosi kući, radni dan nema kraja. Ni to nema veze sa rodnom pripadnošću, već generalno sa stanjem u društvu.

Otac je znao šta me čeka
Oduvek je volela građevinu. Nakon završetka osnovne škole u Koceljevi, želja joj je bila da upiše Srednju građevinsku, ali je poslušala oca i otišla u Valjevo u Gimnaziju. Poslušala ga je iz ljubavi, a on je nju iz istog razloga pokušao da odvrati od ideje da svoj životni vek provede vezana za građevinu. Bio je zidar i vrlo dobro poznavao sve prednosti i mane svog zanata.

-Volela sam svoje detinjstvo. Odrastati u Koceljevi tada je bilo bezbrižno i lepo. Srednju sam završila u Valjevu, a Višu u Beogradu. Bila sam kapacitet za učenje i niko nije dovodio u pitanje bilo šta zato što sam devojčica. Nije bilo podele u školi i znanju na devojčice i dečake, ili znaš il ne znaš, jednostavno i bez obzira na pol- objašnjava Jelena i dodaje:

- Jako sam želela da se bavim ovim poslom, međutim, moj otac je mislio drugačije. Verovao je da ako odem u Gimnaziju imam dosta vremena da se predomislim. Bio mu je cilj da me skloni od građevine, jer je on bio zidar i znao svu težinu tog posla.

Sitne predrasude, ali ne i problemi
Mudri kažu da svi u dubini duše znamo koji je put za nas pravi, dovoljno je samo da slušamo šta nam ona govori. Kod Jelene se upravo to i desilo. Uprkos savetu roditelja, bez predrasuda o tome što se među građevinskim inženjerima tada nalazio jako mali broj žena, nakon srednje škole odlazi u Beograd na fakultet. Vraća se sa diplomom Više škole i nakon kratkog perioda provedenog u državnoj službi, u vreme previranja i ekonomske nestabilnosti, 1993. godine se odlučuje za hrabar korak i otvara privatnu Stambenu zadrugu.

-Bilo je teško. Inflacija tolika da od zarade jedva pokrijete troškove, ali se čovek snađe, a tamna vremena prežive. Da izdržiš gura te želja za uspehom i dokazivanjem, svojstvena verovatno svakoj mladosti, a onda vremenom stvari dođu na svoje- priča Jelena i tvrdi da čak ni tada nikakvih problema po pitanju polne pripadnosti nije bilo. Postojale su predrasude, mala neverica kad u muškoj ekipi klijenti vide ženu, ali nakon što bi pokazala koliko zna i koje su njene kompentencije što se posla tiče, postajala je punopravan i respektovan član svake ekipe.



-Prvo me gledaju u čudu, kao levo smetalo. Onda uđu u suštinu mog posla, upoznaju me, vide koliko znam i nastane promena. To je bilo na početku, sada su već svi na mene navikli- kaže Jelena.

Posao ne pita za vreme
Nakon promene Zakona, 2006. godine, Jelenina Zadruga prerasta u preduzeće “Mikro stan”. Reč je o zajedničkom poslu sa jednim kolegom. Jelena je danas suvlasnica, ali obavlja i sve ostale funkcije po potrebi. I dalje uživa u poslu, ali kaže da je veliki broj nekadašnjih neprospavanih noći počeo da uzima danak.

Postojale su predrasude, mala neverica kad u muškoj ekipi klijenti vide ženu, ali nakon što bi pokazala koliko zna i koje su njene kompentencije što se posla tiče, postajala je punopravan i respektovan član svake ekipe


-Klijenti imaju svoje zahteve, a ti zahtevi rokove. Posao ne zna za vreme. Dešavalo se bezbroj puta da nema spavanja nekoliko noći. Trebalo je spremiti prezentacije i izneti tačne ideje i proračune. Kada se to završi i posao bude pogođen, onda sebi daš oduška pa spavaš ostatak dana. Tako je moglo pre, sada više ne. Zbog toga smatram veoma važnim da mlađe generacije nauče koliko je važno da u svakom trenutku procene svoje sposobnosti i kapacitete i ne idu preko toga. Da se čuvaju za neke dane koje dolaze, a u kojima će prirodno imati manje fizičke snage. Jedino tako mogu uspostaviti balans i dugo biti produktivni u bilo kom poslu. Takođe i ovde nema razlike u odnosu na pol- kaže Jelena Milošević.
T.T.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa