2. decembar 2021.2. dec 2021.
Foto: "Glas Podrinja"

Foto: "Glas Podrinja"

POKRENI SE... (17)

Životna snaga za dugovečnost

Koji su to sastojci koje treba da pomešamo ne bi li obezbedili dugovečan i srećan život? Da li smo pored svih olakšica koje nam je moderan svet doneo zadovoljniji od generacija koje su nam prethodile, ili imamo još toga da učimo. Verujemo da ćete kroz priču o baka Rini, devedesetsedmogodišnjoj Ivani Petrović iz Lipolista, naći odgovore na neke od ovih pitanja, ali i inspiraciju da u životu krenete da cenite i svakodnevnu rutinu, jer ona zajedno sa “krupnim” stvarima čini ovozemaljsku magiju življenja
Planina je odgajila. Bobice i kozje mleko podarili zdravlje. Drugi svetski rat joj je obeležio odrastanje. Još se živo seća puta pređenog peške do Sremskog fronta sa majkom i želje da vidi brata. Počeci slobode bili su počeci bola. Kaže da je rane od Nemaca manje bole, od onih nanesenih od strane komšija nakon što je ostala udovica. Međutim, bez obzira na težinu, opravdanja za odustajanje nije bilo. Nisu joj slomili krila. Drugi brak joj doneo sreću, a deca snagu da ide napred. Danas, u devedesetsedmoj godini života, majka troje biološke i jednog deteta iz suprugovog prvog braka, baka četvoro unučadi, prabaka dvanaestoro praunučadi i čukunbaka dvoje čukununučadi, u svakom trenutku je orna za pesmu i šalu. Veselje je oduvek volela, tvrdi, a ono je ujedno i jedan od glavnih sastojaka njenog recepta za dugovečnost u kojem je još i zdrava ishrana, rad, ali i hrabrost da se u svakom trenutku suoči sa onim što život nosi.

Ivana Petrović-Rina, najstarija Lipolištanka je tema ovonedeljnog nastavka serijala tekstova projekta “Pokreni se..”. Tema i inspiracija.

Ivana Petrović - Rina, Foto: "Glas Podrinja"


Koliko znam pesama ne bi moglo stati u kamion, a tek priča. Omiljene su mi o Vojvodi Momčilu i njegovom Jabučilu


Teška, ali lepa vremena
Rođena je na hrišćanski praznik, Veliku Gospojinu, 1924. godine, u Beloj Reci. U školu nije išla, tada je to bila privilegija namenjena dečacima. “Žensko je. Udaće se. Šta će joj”, bilo je mišljenje većine. Sa osam godina je počela da čuva stado na planini. Jela je bobice, borovnice, gloginje. Svakodnevno pila kozje mleko. Udisala svež vazduh i negovala svoj i danas slobodan duh.

-Brat je išao u školu i donosio svju tablicu za pisanje kući. Njega to nije nešto interesovalo, ali sam ja sama pisala slova koje je on za zadatak dobijao i tako naučila da pišem i čitam. Moj posao je bio da čuvam stoku po planini. Zbog toga sam zdrava. Pila sam izvorsku vodu, jela pečurke i bobice- objašnjava baka Rina i kaže da je današnjim generacijama teško živeti izmeđuostalog i zbog toga jer nema više čiste hrane:
-Druga je atmosfera, sve se promenilo, sve je prskano. Niko nema da jede čisto i zdravo.

Rat i odrastanje
Odrastanje u porodici u kojoj je bilo ukupno desetoro dece (pet od strica i pet od njenih roditelja), nije bilo lako, ali je po Rininim rečima bilo lepo. Držali su se zajedno i brinuli jedni za druge.
Romantične slike detinjstva prekinuo je Drugi svetski rat. Brat joj odlazi na Sremski front, a ona i majka peške iz Bele Reke da ga traže.

-Brat mi je otišao u armiju i ja sam sa majkom pošla za njim. Mitrovica, Čalma, Manđelos, Bingula, Erdevik- nabraja baka Rina sela kojima je prolazila pre skoro osamdeset godina, kao da upravo pešači njima, a pored svakog koraka do bojišta, seća se i zvuka aviona i zbegova u planini, mada tvrdi tada je bilo lakše mogao si bar da vidiš svog neprijatelja, dok danas narod umire od nekih oku neuhvatljivih stvari.

-Pamtim Nemce i Drugi svetski rat. Krili smo se po šumama od aviona koji su proletali po četiri u paru. Tada smo ih bar videli, znali sa čim ratujemo i protiv koga se borimo, dok danas ljudi umiru od stvari koje ne mogu da vide, kao što je ova Korona- kaže Rina.

Neprijatelj pred vratima
Oslobođenje joj nije donelo olakšanje. Naprotiv, prve godine po okončanju rata pamti kao najteže u životu. Tek se udala i rodila dete, a muža su joj iz vojske vratili mrtvog. Počela je borba. Borba za preživljavanje.

-Ostala sam sama. Muž mi je bio siroče, bez ikog svog. Nakon njegove smrti ništa nam nije ostalo. Obrađivala sam zemlju i imala žito. Ostavila sam dva džaka da imam da prehranim dete, ali su mi i ta dva džaka uzeli. Na babine su mi doneli dva praseta, kada sam ih odgajila meso sam morala da predam. Falilo je dva kilograma do onoga što su oni propisali da moram da im dam, za ta dva kilograma sam bila i zatvorena. Od jutra do mraka. Gladna i bosa. Ali sve se preživi. Nisam ja džabe sa planine. Nisu mogli da mi slome krila- emotivno priča baka Rina.

Deca kao snaga
Udala se i drugi put. U novu zajednicu oboje supružnika unose po jedno dete iz prvih brakova. Tokom zajedničkog života dobijaju sina i ćerku. Četvoro dece Rininim krilima daje jači zalet.

Porodica izvor snage, Foto: "Glas Podrinja"


Bavimo se poljoprivredom. Imamo voće, ali pet ari malina je samo moje. Sama režem, kopam, berem. Mnogo sam srećna što mogu samu sebe da služim- priča Rina


-Svi su lepo rasli i dali su mi snagu da živim. Kasnije su mi omogućili još lepši život. Zahvaljujući njihovoj podršci sedam godina sam pevala sa ženama u folkloru. Volim pesmu, ona mi je pomogla da produžim vek- kaže Rina, i dodaje:

-Koliko znam pesama ne bi moglo stati u kamion, a tek priča. Omiljene su mi o Vojvodi Momčilu i njegovom Jabučilu.

Beli luk i rad za vitalnost
Rina je nedavno preležala i koronu. Organizam joj je gotovo neoštećen izašao iz te bitke. Oduvek je bila dobrog zdravlja, ali za svaki slučaj u džepu nosi beli luk.

-Zdravlje me služilo i ništa mi nije teško bilo. Mnogo puta sam iz Lipolista došla peške u Šabac, a onda sam počela da vozim bicikl. Vozila sam ga do sedamdesete godine kada me udario auto u Loznici. Imala sam otvoreni prelom butne kosti posle kojeg sam se oporavila, ali više ne vozim- objašnjava Rina, koja i danas obrađuje svojih pet ari malina, od orezivanja do berbe.

-Bavimo se poljoprivredom. Imamo voće, ali pet ari malina je samo moje. Sama režem, kopam, berem. Mnogo sam srećna što mogu samu sebe da služim- priča Rina, dok bez naočara koje nikada nije ni nosila, štrika božićne čarape za decu.

Optimizam
Zadovoljstvo je bilo pričati sa Rinom. Biti sa njom i osetiti njenu neverovatnu životnu energiju. Takođe, zadovoljstvo je bilo prisustvovati ljubavi i uvažavanju koje ostali članovi porodice pokazuju prema Rini. Nekako smo stekli utisak da su jedni drugima istinska snaga, jer koliko god su Rini deca davala krila da ide kroz život, čini se da je ona njima sada ona najjača kap optmizma, koja mnogima u današnje vreme nedostaje.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa