27. jul 2017.27. jul 2017.
TO ŠTO SU NA ULICI  JE LjUDSKA GREŠKA
REŠENjE PITANjA LUTALICA U EDUKACIJI

TO ŠTO SU NA ULICI JE LjUDSKA GREŠKA

Često na ulicama čujemo da je neki pas ujeo dete ili odraslu osobu. Često čujemo kako te „agresivne“ životinje treba skloniti sa ulice, ne razmišljajući nijednog trenutka da li su zaista agresivne, šta su nam one krive i da li smo mi prouzrokovali njihov način ponašanja prema nama. Kao što svi problemi i većina loših postupaka potiču iz neznanja, tako i odnos prema životinjama
Živimo u vremenu u kom je teško naići na iskrenost, toleranciju i razumevanje. Pružiti podršku ljudima koji su nam bitni i ruku onima koje treba da poštujemo je retkost. Videti dugogodišnja, iskrena prijateljstva i doživeti pravu ljubav je nešto što se ne viđa često. Ako pođemo od toga da mi kao ljudi ne možemo da se jedni prema drugima ophodimo onako kako treba, možemo da pretpostavimo kakav odnos prema životinjama imamo.
Često na ulicama čujemo da je neki pas ujeo dete ili odraslu osobu. Često čujemo kako te „agresivne“ životinje treba skloniti sa ulice, ne razmišljajući nijednog trenutka da li su zaista agresivne, šta su nam one krive i da li smo mi prouzrokovali njihov način ponašanja prema nama. Kao što svi problemi i većina loših postupaka potiču iz neznanja, tako i odnos prema životinjama.
Roditelji kada uče decu odmalena da od psa treba da se sklone, da će ih ujesti, da će im preneti neki virus, pa naravno da će to dete kada izraste u zrelu osobu u najmanju ruku imati fobiju od pasa, pa onda i iskazivati agresiju u vidu zlostavljanja, ubijanja, povređivanja i slično. Pođimo od toga da deca u školama nemaju dovoljnu edukaciju o tome kako se ponašati prema psima, oni znaju samo ono što čuju kod kuće. A to nije nekad ni tačno ni dovoljno.
Ako govorimo o psima lutalicama, moramo da shvatimo da je to što su oni na ulici prvenstveno greška čoveka koji svoje kučiće nije sterilisao, dozvolio da se oštene i štence izbacio na put. Onda se oni snalaze kao i ljudi beskućnici. Neretko su izmaltretirani od strane ljudi, izgladnjivani, korišćeni za razne vrste borbi. Onda takav pas završi na ulici, priđe mu dete koje ne zna kako da se ophodi prema njemu jer ga ni u školi ni u kući nisu naučili i, šta se desi? Kuče ujede dete i završi kod šintera ili u nekom od azila gde uglavnom bude uspavano. U toj situaciji nije krivo ni dete, a ni pas. Kriv je onaj koji je dozvolio da pas bude na ulici i roditelj tog deteta koji ga nije uputio kako da se postavi.
Zamislite kako biste se vi ponašali da vas neko izgladnjuje, tuče, maltretira, ostavi na ulici? Da li biste imali poverenje u nekog ko vam posle toga priđe? Pošto je pitanje lutalica, ono što se nikada neće rešiti, trebalo bi da naučimo kako prema njima da se ophodimo.
Kada govorimo o kućnim ljubimcima, imamo dosta primera gde ljudi kupuju kučiće kao da su igračke, potpuno nesvesni kakva je odgovornost i posvećenost potrebna za gajenje jednog kučeta. Slaviša Mašić, veterinarski tehničar, trenutno dreser pasa i član Kinološkog saveza reći će nam nešto o svom iskustvu sa psima koje je dresirao.
- Dešava se da dresiram isfrustrirane pse koji su u komunikaciji sa decom koja su neupućena, prepušteno im je dosta toga u radu sa psima i oni na te pse deluju negativno i razdražuju ih. Posebno male kućne rase poput pekinezera i maltezera. Na osnovu svog iskustva mogu da zaključim da je kućnim ljubimcima dosta dozvoljeno. Ljudi kupe psa i daju deci da se ponašaju prema njemu kao prema igračkama ili ga puste da bude glavni. Pas ne treba nikada da zauzme prvo mesto. Ako u porodici ima 5 članova, pas mora da bude na šestom mestu. Takođe, kao i kod čoveka, i kod psa može da se iskaže ljubomora pasa prema deci ili drugim članovima porodice, naročito ako su „raspušteni“.
Što se lutalica tiče, Slaviša ističe da postoji čopor u kojem se oni grupišu. Čopor ima teritoriju na kojoj ne dozvoljavaju pristup ni drugim psima ni ljudima.
-Da bi neko prišao čoporu mora da pokaže znake dobre volje, a ljudi uglavnom ne vole čopore i ne ponašaju se dobronamerno. Ukoliko pokažu dobru volju, nekada se želja čoveka kada su lutalice u pitanju pretvori u nešto što je neželjeno jer jednostavno ni pas ne mora uvek i neće uvek da se mazi. Ima kao i čovek dobre i loše dane. To se prepozna po govoru tela. Ali ono što je najbitnije je da nijedan pas neće nikog napasti ukoliko ga ignorišete. Čak i ako dođete u situaciju da krene za vama da oseti vaš strah, samo treba da stanete i da ga pustite da ode. Ako iz nekog razloga počne da laje i krene ka vama a vi počnete da bežite, on će to shvatiti ili kao poziv za igru ili kao opasnost i krenuti za vama. Tada će osetiti vaš strah i ishod može biti neizvestan. To možda lakše zvuči u teoriji nego što je primenljivo u praksi ali efektivno je 100 odsto – ističe Slaviša.
Slaviša je svoju decu odgajio i vaspitavao tako da vole pse i nikada nisu imali probleme. Zajedno su eksperimentisali i učili kako sa psima treba da se ophodi te su njegova deca sada može se reći i uspešni dreseri i ljubitelji svojih ljubimaca ali i ostalih životinja. Ne postoji rasa koja bi ih uplašila. Kada u takvom okruženju odrastete i kada vas roditelji u tom pravcu usmere, sigurno u budućnosti nećete imati konfliktne situacije sa životinjama.
-Roditelji usade strah detetu od životinja a životinje taj strah prepoznaju. To se dešava iz neznanja naravno. Ljudi treba da se obrazuju i informišu. Najlakše je kritikovati i skloniti pse sa ulice. Zašto ne bismo razmislili šta smo mi uradili da nam se desi loše iskustvo sa životinjom, umesto što odmah svaljujemo krivicu na njih – ističe Slaviša.
NAUČITE NjIHOV “JEZIK”
Kada vidite psa na ulici, on će vam svojim govorom tela jer, naravno, ne može to da kaže, pokazati da li je raspoložen za maženje i igru ili ne. Ukoliko zategne rep, podigne uši, znači da mu ne treba prilaziti. Možda ga je čovek maltretirao pa ima averziju i na taj način iskazuje strah, a možda oseća strah čoveka koji mu prilazi što će za njega biti znak da se odbrani.
Psu ni slučajno ne treba prilaziti rukom odgore, već se spustiti na njegov nivo i polako mu pružiti ruku prvo da je onjuši a onda ga pomaziti ispod njuške. Ukoliko kada vas vidi maše repom a uši su mu spuštene, to je definitivno znak da je taj pas bezopasan. Jako bitna stvar takođe je da psi koji laju ne znači da hoće da ujedu. Oni na taj način nekada „razgovaraju“ sa ljudima. Pas može da laje i kad je ljut, ali i kad je srećan i raspoložen za igru.
Kada imate malo dete koje se plaši laveža jer mu je to nepoznato i naravno nekad je pas veći od bebe koja tek prohoda, nemojte ga sklanjati od psa već mu objasnite da on tako sa detetom komunicira. Deca svojim hodom iritiraju pse. Tim nesigurnim ili brzim hodom, trljanjem nogica od asfalt što pse podstiče na igru te iz tog razloga laju kroz kapiju. Ono u čemu ljudi takođe greše u želji da budu humani je što psima lutalicama ostavljaju hranu na ulici. Kada kučetu ostavite hranu ispred butika, zgrade i slično, svako ko prođe pored tog mesta može da bude u opasnosti jer je to mesto pas shvatio i doživeo kao svoju teritoriju. Dakle, ostavljanjem hrane možete učiniti kratkoročno dobro delo ali može se desiti da taj pas nekog ujede i zbog toga bude uspavan.
Tako da, ako ste humani, udomite ga.
K. Jekić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa