TAKMIČENjE – KONKURS, Za Lenkin prsten - Srbobran -
Tebi
Gledaj kapi kako padaju,
tužna je sudbina kiše,
čim taknu zemlju nedužno stradaju,
a novo Sunce im tragove briše.
Ne želim tragove, ne želim sećanja,
hoću da život mi ispuniš ti,
molim te čuješ li moja osećanja,
gledam u nebo... opet će padati.
Nisam nikad ovako plakala,
pa se potom smejala od srca
nikom kao tebi,
svaka moja suza sa osmehom se stapala,
kad čujem ti glas od sreće
vrištim u sebi.
Odbacim želju da letim,
kada tresnem o tvrdo tlo,
al’ krila se šire čim se tebe setim,
tad nema straha, ljubav ubija zlo.
Sećam se širokih zagrljaja,
i gomile poljubaca uz pesmu mira,
kad ruke obgrle široko do beskraja,
kad puste zvuke dirke klavira.
To moja duša tebi peva
za tebe živi, o tebi sneva,
te dirke moja su tuga i smeh,
kad zatrebaš mi ti
suze poteknu kao lek...
tužna je sudbina kiše,
čim taknu zemlju nedužno stradaju,
a novo Sunce im tragove briše.
Ne želim tragove, ne želim sećanja,
hoću da život mi ispuniš ti,
molim te čuješ li moja osećanja,
gledam u nebo... opet će padati.
Nisam nikad ovako plakala,
pa se potom smejala od srca
nikom kao tebi,
svaka moja suza sa osmehom se stapala,
kad čujem ti glas od sreće
vrištim u sebi.
Odbacim želju da letim,
kada tresnem o tvrdo tlo,
al’ krila se šire čim se tebe setim,
tad nema straha, ljubav ubija zlo.
Sećam se širokih zagrljaja,
i gomile poljubaca uz pesmu mira,
kad ruke obgrle široko do beskraja,
kad puste zvuke dirke klavira.
To moja duša tebi peva
za tebe živi, o tebi sneva,
te dirke moja su tuga i smeh,
kad zatrebaš mi ti
suze poteknu kao lek...
Pisala: Ružičić Miroslava 15215 Provo
Najnoviji broj
25. april 2024.