„Jevrem Obrenović je bio posvećen upravo obrazovanju, umetnosti i kulturi i mnogo je prosperiteta doneo tadašnjem Šapcu, pretvarajući ga iz turske kasabe u evropsku varoš. Njegov raskošni konak bio je mesto okupljanja i susreta učitelja stranih jezika i muzike, književnika, diplomata i drugih uglednih ljudi,“ kaže direktorka Škole primenjenih umetnosti Nevenka Đokić
U okviru projekta odobrenog na Konkursu za finansiranje ili sufinansiranje projekata u kulturi, Škola primenjenih umetnosti je uz podršku Grada, realizovala izradu makete Jevremovog konaka u bronzi koja se nalazi ispred zgrade Gradske uprave, na mestu nekadašnjeg zdanja Obrenovića. Autorski tim Škole činili su Vladimir Tović, autor makete i Marko Gavrilović autor postamenta.
Priča o Jevremovom konaku Priča o Jevremovom konaku nosi snažnu poruku o važnosti negovanja kulture sećanja, o važnosti čuvanja kulturne baštine i graditeljskog nasleđa, a sve su to vrednosti koje se, inače, neguju u Školi primenjenih umetnosti, ističe direktorka Škole primenjenih umetnosti Nevenka Đokić.
Foto: "Glas Podrinja"
-Ideja o postavljanju makete u gradski prostor postoji godinama unazad, drago mi je što je upravo jedna obrazovna ustanova to i realizovala, jer u tome ima i te kako simbolike. Jevrem Obrenović je bio posvećen upravo obrazovanju, umetnosti i kulturi i mnogo je prosperiteta doneo tadašnjem Šapcu, pretvarajući ga iz turske kasabe u evropsku varoš. Njegov raskošni konak bio je mesto okupljanja i susreta učitelja stranih jezika i muzike, književnika, diplomata i drugih uglednih ljudi. Prvi klavir u Srbiji zasvirao je upravo u Jevremovom konaku, a zabeleženo je da je tu postojala i znamenita biblioteka sa delima Lafontena, Šilera, Kupera, Skota, tako da mi u tome vidimo veliku simboliku -pojašnjava direktorka Škole i dodaje da je izrada makete bila veliki izazov.
Foto: "Glas Podrinja"
-Zbog nedovoljno nasleđa za detaljnu rekonstrukciju konaka, izrada makete je bila veliki izazov, svemu je prethodio iscrpan istraživački rad kolege Vladimira Tovića. Ovo je, inače, prvi inkluzivni spomenik u gradu, jer sadrži i natpis na Brajevom pismu. Osim projektnom timu Škole primenjenih umetnosti – Vladimiru Toviću i Marku Gavriloviću želim da zahvalim svima koji su doprineli, kako od same inicijative da se radi maketa konaka - Miroljubu Mijuškoviću i Mirjani Ukropini Perić, tako i tokom istraživačkog rada, procesa modelovanja, livenja i postavljanja makete u prostor: Narodnom muzeju, Branku Stankoviću, Tanji Marković, čija je knjiga Arhitektonsko nasleđe grada Šapca bila dragocen izvor informacija, Biblioteci šabačkoj, direktorki Jeleni Podgorac Jovanović, Kristini Aleksić, koja je i lektor prateće publikacije, predstavnicima Grada - Dejanu Živanoviću i Branku Džinoviću, Bojanu Alimpiću, arhitekti u JP Infrastruktura Šabac, Zoranu Vukašinoviću i firmi Vuksa 10 Šabac, kao i umetničkoj livnici Ljubisavljević iz Kovina.
Foto: "Glas Podrinja"
Prezentovanje rada na javnom času Akademski vajar i profesor Škole Vladimir Tović prezentovao je proces rada na maketi tokom javnog časa u Muzeju šabačih Jevreja. Proces rada podrazumevao je istraživanje dostupnih izvora o zdanju, pripremu i zatim izradu makete uz pomoć novih tehnologija kako bi se utvrdile tačne proporcije i dimenzije objekta. Nakon 3D modela i finalno izradu makete u razmeri 1:50.
-Javni čas je bio dobra prilika da predstavim proces rekonstrukcije eksterijera konaka ali i da objasnim motiv zbog kojeg sam se prihvatio tog projekta. Ukratko, motiv je bio dobiti apsolutno tačne proporcijske odnose građevine i na početku sam mislio da imam validne podatke kako bih to izveo... Usledila su mnoga otkrića koja su dovela do toga da sam početni pristup rešavanju problema morao da zamenim sasvim novom i, ispostavilo se, mnogo preciznijom metodom na osnovu koje sam uspeo da ostvarim cilj – rekao je autor makete Vladimir Tović i autor monumentalnog bronzanog spomenika Jevrem Obrenović u Šapcu.
Foto: "Glas Podrinja"
Jevremov konak izgrađen je 1826. godine i njegova arhitektura odgovara građevinama tog doba uz nekoliko osobenosti. Krov, izgled osnove zdanja, zastakljen trem, što je činilo objekat drugačijim i modernijim. Bio je u potpunosti opremljen nameštajem iz Austrije i Ugarske, ali i u orijentalnom stilu. U konaku je bila i najbogatija biblioteka u Srbiji. Porušen je 1906. godine nakon smene dinastija i pretpostavlja se da je je želja Šapčana da se „dodvore“ Karađorđevićima. Opis Jevremovog konaka ostao je zabeležen u delu Joakima Vujića, „Putešestvije po Serbiji“.
„Blago prošlosti u očima savremenika“: Projekat ostvaren uz podršku Grada Šapca. Stavovi izneti u podržanim medijskim projektima, nužno ne izražavaju stavove organa koji su dodelili sredstva.