18. novembar 2021.18. nov 2021.
Slavica Ranković,  zamenica predsednika  opštine Koceljeva:  Naučila sam da se borim za ono što hoću  i šta smatram da zaslužujem, Foto: "Glas Podrinja"

Slavica Ranković, zamenica predsednika opštine Koceljeva: Naučila sam da se borim za ono što hoću i šta smatram da zaslužujem, Foto: "Glas Podrinja"

POKRENI SE... (15)

Veliki broj žena i dalje trpi

Koliko smo kao društvo odmakli u pogledu rodne ravnopravnosti? Da li je pitanje jednakosti polova samo ili i pitanje jezika? Kakva je situacija na teritoriji Mačvanskog okruga na ovu temu? Ko su žene koje su uspele da se ostvare na svim poljima, na koje su prepreka nailazile i šta im je pričinjavalo najveću satisfakciju na putu uspeha? Ovo su neka od pitanja na koje ćemo pokušati da odgovorimo serijom tekstova u okviru rubrike Pokreni se, podržane od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije
Zamenica predsednika opštine Koceljeva, doktorka veterine, predstavnik Opštine u republičkom telu za rodnuravnopravnost Slavica Ranković, rođena je i odrasla u Družetiću kao prva od tri ćerke. Uvažavajući njenu buntovnu prirodu, deda joj je tokom odrastanja bio najveća podrška. Učio ju je da “gazi sve pred sobom, i od života uzima šta joj treba”. Sa njegovim vetrom u leđima i odobravanjem svih dečjih nestašluka uvek je uspevala da se izbori za svoje mesto u svetu dečaka, dok su joj dedine pouke kasnije služile kao motivacijske poruke u borbi kroz život u svetu muškaraca.

Završila je Veterinarski fakultet u Beogradu. Kaže da su joj predlagali da ostane na Katedri za meso i mleko, ali je ljubav prema selu pobedila. Sedamnaest godina je radila po koceljevačkim selima i suočavala se sa brojnim predrasudama o ženama veterinarkama dok nije stekla poverenje i poštovanje, a nekima postala i sigurno rame za plakanje. Ovo poslednje navedeno je često i danas. Nema nedelje da joj se neki nevoljnik ne pojavi sa svojim mukama na vratima kancelarije ni problema koji se neće potruditi da reši. Žena operativac, ili rečeno rodnosenzitivnim jezikom: operativka.

Najlepše detinjstvo na svetu
-Ništa lepše od detinjstva u Družetiću- kaže Slavica, koja iako je bila jedna od tri ćerke ograničenja zbog pola nije imala.

-Deda me je podsticao i bodrio da se borim. Nemam brata, pa je on uzeo moje vaspitanje u svoje ruke- kroz osmeh priča Slavica i daodaje da zbog silnih nevolja u koje je upadala, a često ih i sama započinjala roditelji nisu mogli da joj se nakupuju “Mirko i Slavko” školskih torbi.

-Naučila sam da se borim za ono što hoću i šta smatram da zaslužujem. Ono što me tad deda naučio ostalo mi je za ceo život- ističe Slavica, danas supruga i majka dvoje dece.

-Nikada nisam dozvolila da me neko gazi, da me ponižava. Deda me naučio da je jedan od oblika ponišenja je i čišćenje cipela svekru i mužu. Nikada ne bi oprostio da sam mužu nekad cipele očistila, tako da nisam- u svom duhu priča Slavica.

Stanje na terenu
Slavica je svesna da je za razliku od mnogih žena sa sela imala sreće. Sreću u obliku neprocenjive podrške da se razvija i raste onako kako ona to hoće. Druge jednostavno nisu imale priliku, a ni dozvolu da odu dalje.

-Kada sam počela da radim na terenu dočekivali su me sa nevericom i negodovanjem. Podrazumevalo se da veterinar treba da bude muško. “Ko si ti, ja sam tražio veterinara”, bilo je pitanje na dnevnom nivou. Trebalo mi je vremena da dobijem poverenje, a nakon toga su me gledali kao malo vode na dlanu- prepričava Slavica svoje iskustvo i dodaje:

-Na žalost, veliki broj žena u selima je i dalje samo radna snaga. Naja (svekrva) je glavna i posle njene reči više nema. Ekonomski su zavisne, tu su da ćute i da rade, da gaje decu. Imaju pravo da idu u školu i da glasaju i tu svaka priča o rodnoj ravnopravnosti prestaje. Teško je to promeniti. U sredini gde kad se rodi muško dete sve grmi i seva, a kad se rodi žensko svi obore noseve, devojčice se uče da trpe i one tako trpe ceo život. Ne vide drugi izbor. Što je selo udaljenije od grada to je situacija gora.

Slavica je svesna da je za razliku od mnogih žena sa sela imala sreće. Sreću u obliku neprocenjive podrške da se razvija i raste onako kako ona to hoće. Druge jednostavno nisu imale priliku, a ni dozvolu da odu dalje


Teško, ali ne i nemoguće
Poslednjih godina u Srbiji je rodnaravnopravnost česta tema. Nedavno smo dobili i Zakon. Velike su želje i ciljevi po ovom pitanju, ali je na terenu tradicija patrijarhata jaka. Njena snaga se upravo ogleda među seoskim ženama. One u brdsko planinskim predelima su u posebno teškom položaju. Vaspitavane da se ne pitaju i pokoravaju, ne znaju da mogu i vrede više. Ekonomski su zavisne, bez uplaćenog zdravstvenog i socijalnog osiguranja, gotovo bez mogućnosti izbora.

-Teško je slušati njihova iskustva, a kamoli tako živeti. Kada mi se povere trudim se da pomognem koliko mogu. Praktično, odnesem im ono što treba. Drugačije ne umem. Pomaci su po ovom pitanju spori, jer je presudno vaspitanje, a ono ne ide iz države, već iz kuće- objašnjava Slavica Ranković.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa