21. mart 2020.21. mar 2020.
JEDAN ŠAMAR JESTE NASILjE
NASILjE NAD ŽENAMA

JEDAN ŠAMAR JESTE NASILjE

Omalovažavanje karaktera, izgleda, inteligencije, „sedi, ćuti, šta ti znaš o tome, koga si pitala da izađeš na kafu..“ – ovako sve počinje. Zatim se „omakne“ i šamarčić. Svaki 10 muškarac smatra da je opravdano ponekad udariti devojku. Ima i žena koje isto to misle. Ali šta se desi kada to više ne bude usputni šamarčić – već šamarčina. Praćena udarcima, modricama, vikom
Živimo u svetu u kom nas od malena uče da su muškarci ti koji bi trebali da pričaju, a žene da ćute. Da lu su vam roditelji, dok ste bili mali, govorili da ne bi smeli da se protivite bratu – jer on je muško? Većini ljudi prva asocijacija na nasilje nad ženama je neki ljubomoran dečko ili muž.

1.7 miliona žena u našoj zemlji je pretrpelo neki vid nasilja.

Znaci upozorenja
Ne možemo nikada znati šta se drugima dešava iza zatvorenih vrata, ali postoje stvari koje bi mogli primetiti kada su u pitanju žrtve porodičnog nasilja. Centar za ženska prava je naveo neke od njih:
• Žrtva u svakom trenutku javlja partneru gde je i šta radi
• Često izostaje iz škole, sa posla, ne prisustvuje društvenim okupljanjima bez objašnjenja
• Ima ograničenje ili zabranu kontakta sa porodicom ili prijateljima
• Oblači se tako da prikrije modrice (nosi rolku leti, naočare za sunce u zatvorenom prostoru)
• Ima nizak nivo samopouzdanja čak iako je nekad bila sigurna u sebe
• Depresivna je, anksiozna, ima samoubilačke tendencije


Omalovažavanje karaktera, izgleda, inteligencije, „sedi, ćuti, šta ti znaš o tome, koga si pitala da izađeš na kafu..“ – ovako sve počinje. Zatim se „omakne“ i šamarčić. Svaki 10 muškarac smatra da je opravdano ponekad udariti devojku. Ima i žena koje isto to misle. Ali šta se desi kada to više ne bude usputni šamarčić – već šamarčina. Praćena udarcima, modricama, vikom.

„Nisam ga nikad prijavila zbog straha jer je znao da kaže da će brže on doći do mene da me ubije, nego policija do naše kuće“, „majci sam rekla šta mi se dešava, ona mi je rekla da ćutim jer je on stariji, zna kako treba“, „dešavalo se da me i na njivi pretuče. Meni je 17 zuba izbijeno. Moja deca su sve to gledala. Pre 4 godine me je trovao živom.“ – ovo su samo neka svedočenja žrtvi nasilja. Mediji su prepuni njihovih iskaza, koji opisuju pakao kroz koji su žrtve prolazile. Ali i pored svih ovih informacija, na Balkanu je još uvek izazov govoriti i boriti se protiv nasilja.

28 žena u 2019.godini bile su ubijene od strane svojih partnera. Dve žene manje u odnosu na 2018.godinu. Možemo zaključiti da se i pored niza zakona, strategija, preporuka situacija skoro i ne menja.
Pitate se u čemu je problem?
Ubistvu prethodi maltretiranje i nasilje. Problem je u tome što žrtve često ne prijavljuju nasilje. Mnoge od njih smatraju da je to „njihova stvar“, da se o tome ne govori. Ali nije, to je problem svih nas. Često mogu naići i na sistem koji ih neće zaštititi na adekvatan način. Nasilje u porodici je krivično delo i nije u okviru lične stvari. Drugi problem je što je u našem društvu još uvek prisutna tolerancija na sve vrste nasilja. Psihičko nasilje, koje ostavlja duboke posledice, još uvek se ne prepoznaje dovoljno. A sa njim sve počinje. Ima težinu kao i fizičko nasilje.

NISI SAMA!
SOS TELEFON AUTONOMNOG ŽENSKOG CENTRA
0800 100 007


Ako sumnjate da je neko žrtva nasilja – prijavite. Nemojte ćutati i misliti da joj ne možete pomoći, da to nije vaša stvar ili da bi ona to rekla da želi da priča. Pomozite joj. Daćete joj podršku ali možda i spasiti život.
Željana Pantelić


Local Press Laboratorija je pilot projekat razvijen u saradnji sa organizacijom Free Press Unlimited i uz finansijsku podršku Ministarstva inostranih poslova Kraljevine Holandije

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa