4. septembar 2020.4. sep 2020.
Vreme je za planinu
SPORTOM ZA ZDRAVIJU BUDUĆNOST (12)

Vreme je za planinu

Nedavno istraživanje koje su sproveli šabački doktori, fizioterapeuti i profesori fizičke kulture, pokazalo je da je procenat gojazne dece u šabačkim školama čak 23 odsto (državni nivo 13, 7 odsto u uzrastu od 7-14 godina), sličan procenat je i po pitanju nepravilnog držanja tela. S obzirom da je reč o mladoj populaciji projekat je usmeren podjednako i na mlade i na njihove roditelje. Prijemčivim rečnikom za osnovnoškolce, namera nam je da ih podsetimo i uputimo u važnost zdrave ishrane, da ih podučimo o značaju sportova, za pravilan psihofizički razvoj, ali i popularizujemo fizičku aktivnost kod mladih naraštaja
U potrazi za dobrim pričama nekada se desi da se iz jedne izrodi nekoliko ideja. Zanimljivi ljudi, često imaju poznanike koji imaju šta da kažu, čija iskustva mogu služiti na korist svima. Pre nekoliko brojeva “Glas Podrinja” je pisao o Đorđu Maksimoviću, Šapčaninu, koji uprkos svim preduslovima koji ga vežu za “gradski asfalt”, svoje ispunjenje i sreću vezuje za prirodu. On nas je, potom, upoznao sa momcima iz “Frirajda” koji se bave ekstremnim downhill biciklizmom, ali ujedno vole i popularizuju Cer. Zahvaljujući njima, neki od nas su uprkos činjenici da su životni vek proveli u neposrdnoj blizini ove planine, prvi put videli njena skrivena prirodna blaga, i odtuda ideja za ovonedeljni nastavak projekta “Sportom za zdraviju budućnost”: promocija zdravog, neiskorišćenog prirodnog okruženja, ali, ujedno i zdrava aktivnost za koju je idelano vreme da otpočnete sa svojom decom-planinarenje.

postoji volja pojedinaca da se deca sistematski, već od predškolskog uzrasta upoznaju sa čarima planinarenja, a kasnije tu veštinu razvijaju. Pored volje, tu je i nedovoljno iskorišćena destinacija – Cer. Planina koja tek u poslednje vreme dobija na popularnosti, dok se iskreni zaljubljenici brinu da će to interesovanje prestati kada se granice otvore. Zbog toga je treba ozbiljnije promovisati i nove naraštaje za nju vezivati


Korak po korak
Nemoguće je ovih dana zaobići pitanje korone. Stručnjaci na pozivaju na društvenu distancu, neku vrstu osame, izolacije. Međutim, možda je upravo ovo vreme idealno za povratak prirodi i navikavanje vašeg podmlatka na neki novi stil života. Centar dešavanja nije diskutabilno provetrena sala, već šuma ili proplanak malo veće nadmorske visine. Dakle, svež vazduh.
Da to nađete potrebna vam je dobra volja i vožnja od nekih 30-ak kilometara od Šapca. „Staza zdravlja“ koja počinje kod manastira Radovašnica i kroz „vilinsku šumu“ vodi do neponovljivog vidikovca kod “Krsta”, duga je oko 6 kilometara, ali je možete skraćivati i osvajati shodno vašoj spremnosti u nekoliko navrata.
Drugi korak ne zahteva nikakvu posebnu opremu. Udobne patike za sve učesnike.
Treći korak, je pokazati deci da bez toga da nauče da padaju nikada neće naučiti da ustanu, i ukoliko se ne isprljaju nikada neće izgraditi jak imunitet.
To su prve lekcije. Kasnije slede one malo teže, one koje vode do pravilnog telesnog razvoja, ali i formiranja zdrave ličnosti. One preko kojih će deca današnjice naučiti šta je to timski rad, odgovornost, snalažljivost, empatija.

Planinarenje i gojaznost
Iz broja u broj vas podsećamo na neslavnu statistiku po kojoj je čak 23 odsto dece uzrasta od 7-14 godina u Šapcu gojazno. Trenutno nećemo navoditi uzroke i smarati sa novim tehnologijama koje su uslovile da se sve manje krećemo, samo ćemo vas zamoliti da zapamtite sledeće: planinarenje će učiniti da vaše dete istroši 350 do 800 kalorija po satu, u zavisnosti od njegove težine i tempa kojim se kreće. Ukoliko u tu računicu ubacite i podatak da prosečna planinarska tura traje oko 4 sata, dobićete zavidan rezultat u sprečavanju nagomilavanja kilograma kod vašeg osnovnoškolca i smanjenju rizika od dijabetesa i drugih hroničnih bolesti.



Nauče da cene život
Kada govorimo o dobrim stranama planinarenja, ne možemo a da ne apostrofirmo da deca koja rastu u kontaktu sa prirodom od nje i sa njom uče. Najvažnija lekcija kojom ovladaju je ona u kojoj nauče da cene život. Onakav kakav jeste: raskošan u svojoj pojavnosti, izazovan u okrutnosti, ali uvek pravičan na kraju.
-Cilj planinarenja nije uvek stići na vrh planine. Ona ima poslednju reč i njeni zakoni se moraju poštovati. Nekada će loši vremenski uslovi odvratiti ekipu malih planinara u svojoj nameri da dođu do vrha, a oni će naučiti da to nije poraz, već naprotiv-sposobnost da se donese ispravna odluka koja neće ugroziti njihovo zdravlje. Sposobnost koja će im koristiti i kasnije kada budu stasali za neke “ozbiljnije” uspone i život- navedeno je izmeđuostalog u najcitiranijem tekstu na internetu na temu “Zašto bi planinarenje trebalo uvesti kao predmet u osnovnim školama” izvorno objevljenog na Buka/lungful.net i zaključeno:
-Kada se nađemo u prirodi, u ovom slučaju – na planini koja ima zadnju reč, tek tada shvatimo koliko smo mali. Kad se čovek vrati prirodi, on se rukuje sam sa sobom. Osećanje duhovnog zadovoljstva koje prevazilazi potrebu za materijalnim, promeniće vašu decu iz korena. Dole, u gradu, viđala sam “važne” ljude u foteljama, čiji je ego veći od samih planina. No, izgleda da ego ne opstaje na visinama preko 500 mnv. Direktor u fotelji ili radnik na kiosku – na planinama smo svi isti i radost zbog ponovnog susreta na tim divnim mestima je obostrana i iskrena.

Nikad nije prerano
Prema najnovijim trendovima, izgleda da za planinarenje nikada nije prerano. Naime, na društvenim mrežama česte su reklame za specijalizovane nosiljke za bebe, tako da se dete na penjanje navikava od samog početka. Istini za volju, ne znamo koliko je ova vrsta “bebi transporta” popularna kod nas, ali ono čemu smo u više navrata svedočili su mladi bračni parovi sa dečjim kolicima. Nekada im nije neophodna ni utaban put, na nepristupačnom terenu, uspevaju da savladaju stazu snalažljivošću i dobrom podelom posla (jedno nosi dete, drugo kolica).
Sa druge strane, postoji volja pojedinaca da se deca sistematski, već od predškolskog uzrasta upoznaju sa čarima planinarenja, a kasnije tu veštinu razvijaju. Pored volje, tu je i nedovoljno iskorišćena destinacija – Cer. Planina koja tek u poslednje vreme dobija na popularnosti, dok se iskreni zaljubljenici brinu da će to interesovanje prestati kada se granice otvore. Zbog toga je treba ozbiljnije promovisati i nove naraštaje za nju vezivati.
-Ideja je da decu već u vrtiću upoznamo sa planinom. Da im pokažemo šta znači spavati u šatoru, pod vedrim nebom. Da se ugledamo na zemlje koje imaju već razvijenu planinarsku kulturu, odgajamo zdravu decu i udahnemo nov život Ceru- objašnjava Đorđe Maksimović, a do realizacje tog i sličnog projekta, možete i sami da uzmete vaše dete za ruku i zajedno upoznate planinu.
T.T.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa