24. novembar 2016.24. nov 2016.
SAVREMENI KAPITALIZAM NA DELU

ELEGIJA O ČOVEKU - ROBU

Ako maštate o tome da šest dana nedeljno za, u najboljem slučaju, minimalnu zaradu radite u prostoru od nekoliko kvadrata, kiosci jedne velike domaće firme predstavljaju idealan izbor.
Magovi prodaje u lancu kioska firme koja posluje u čitavoj Srbiji pre nekoliko godina došli su na ideju kako da povećaju prihode. U glavnoj ulozi je biće, koje se, na osnovu odnosa poslodavca prema njemu, svakako ne može nazvati čovekom. Eventualno, može se nazvati čovekom - robom. Takav sužanj najčešće šest dana u nedelji, skučen u par kvadrata, radi za, na papiru enormnih, 22.000 dinara. U praksi, neretko se dešava da mesečno bude uskraćen za trećinu, a ponekad i za polovinu tog iznosa. Od lopuža koje će mu napraviti manjak, čovek-rob se ne može odbraniti, te postaje svestan da će sve ono što je nestalo između dva popisa, a nije evidentirano u prodaji, morati da nadoknadi iz svog džepa. Veći problem mu prave oni koji su ga angažovali. Od njega očekuju da podstiče „aktivnu prodaju“. Ako ne uspe, umesto kazne čeka ga „destimulacija“. Sa ovom praksom čovek-rob je veoma dobro upoznat, baš kao i njegove mušterije. Suština „aktivne prodaje“ ogleda se u tome da prodavac kupcu, osim artikala koje je kupio, nudi i druge proizvode, za koje rukovodstvo firme proceni da bi mogli biti atraktivni za prodaju. Svaki put kad čujete glas čoveka - roba koji vam uz cigarete koje kupujete nudi žvake, kafu ili upaljač, znajte da u izvesnoj meri učestvujete u zamišljenoj „aktivnoj prodaji“. Rukovodeći trust kompanije koja zapošljava više hiljada nevoljnika, genijalnom idejom pokušava da poveća prihode firme u kioscima širom kalakurnice koja se u zvaničnim dokumentima još uvek naziva Republika Srbija. Legitimnim bi se i moglo smatrati, pod uslovom da za eventualne loše rezultate „aktivne prodaje“ nije odgovoran niko drugi do čovek-rob.
- Sankcije su dvostruke. Ako ne nudim proizvode koji su na akciji u „aktivnoj ponudi“ rizikujem prijavu prilikom kontrole nekog od menadžera firme. Umanjenje plate po prijavi najčešće iznosi 20 odsto, a ponovni prekršaj znači otkaz. Osim toga, ako se roba ne prodaje planiranim tempom, koji određuje menadžment, plata će mi takođe biti smanjena. Dešavalo mi se da, u skladu sa planom, moram da prodam pojedine artikle u ukupnoj vrednosti od 10.000 dinara. Ako ne ispunim normu, plata mi se smanjuje za čitavih 10.000. Zbog toga sam nekoliko puta morala sama da kupim robu u vrednosti od 4.000 ““ 5.000 dinara, kako bih izgubila manje. Ovo smanjenje plate rukovodstvo firme označava kao „destimulaciju“, jer je najstrože zabranjeno koristiti reč kazna, govori jedna od radnica koja ima tu čast i privilegiju da radi u firmi koja ljude tretira kao stoku.
Ako čovek-rob i uspe da ispuni zahteve rukovodstva firme, najčešće školovanog u zaturenim odeljenima eminentnih univerzitetskih centara u Blacu, Crnoj Travi ili Leposaviću, na raspolaganju će imati pravo malo bogatstvo od minimalne zarade.
- Najčešće radim 48 sati nedeljno. Popis se neretko organizuje baš onda kada bi trebalo da imam slobodan dan. Uslovi rada znaju da budu teški, posebno nedostatak toaleta. Tada se snalazim, molim neku od stalnih mušterija da pripazi na kiosk par minuta, da odem u neki od ugostiteljskih objekata u blizini, jada se naša sagovornica.
Kao u svakom robovlasničkom sistemu i ovde se nesrećnik zarobljen u par kvadrata tretira kao oruđe koje govori. Govor treba da bude usmeren iskuljučivo ka kupcu, uz težnju da se ostvari što veći profit. Ako se progovori malo više, i to o za nijansu škakljivijim temama, poput elementarne pravde, za pultom će se veoma brzo naći neko drugo oruđe, sa nešto kraćim jezikom.
„Plata je redovna. Doduše, minimalna. I to pod uslovom da ne napraviš grešku. Dostojanstvo ne mogu da mi uzmu. Nemam ga.“
M.S.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa