13. april 2017.13. apr 2017.
GOZBE ČUVAJU OBIČAJ
NOVA SEZONA PRESLAVA I VAŠARA U MAČVI

GOZBE ČUVAJU OBIČAJ

Raskošna slavlja hajduka u gori zelenoj menjaju najčešće u “gostinskim sobama” bogate trpeze koje radi dočeka rođaka, kumova, prijatelja... priređuju domaćini pretežno zbog berićeta kuće. Nekada videti i biti viđen na vašaru, zamenile dečje radosti
U Mačvi se zna. Uskršnju radost otvaraju Drenovčani, prihvataju Metkovčani, a potom sve tako redom. Svako selo ima svoju preslavu. Običaj je sličan, a vašari neizbežni. Nekad radi prestiža, danas manje-više radi ispunjavanja dečjih želja. Moguće i upoznavanja, a ponekad ishod bude i ono sudbonosno DA.

Koreni iz hajdučke busije

Stariji su govorili, a omladina slušala. Pojedinci su “upijali” reči očeva ili dedova kao sunđer vodu. Prenoseći priču “s kolena na koleno”, kažu običaj preslave potiče iz hajdučkog vremena i vezan je za gošćenja ovih “junaka” iz “gore zelene”.
Danas se bogata trpeza priprema uglavnom radi gošćenja sličnog tipa ali zbog dočeka rođaka, kumova, prijatelja... Nazdravlja se najčešće za ukupan berićet kuće, srećno novo leto... Ikonografija je svugde slična.
Kapije na mačvanskim dvorištima su mahom širom otvorene. Domaćini sveže izbrijani u novom odelu s šeširom na glavi. Većina ih na kućnom pragu iščekuju goste. Šinska kola i fijakere su odavno zamenile limuzine. Mnogi parkiraju na travnjacima ili kraj asfaltnih puteva.
Naš domaćin se raduje punim automobilima. Glasno razmišlja: “Dobro bi bilo da svi dođu.”
Posebno mu je stalo do onih najviđenijih. Pripremljeno je dosta hrane i ne bi bilo dobro da propadne. Desetak dana je trajalo pravo mobilno stanje.
Ograda prefarbana. Zidovi mirišu na novi kreč. Trava na dvorištu strogo podšišana, gotovo kao na nekom urednom fudbalskom igralištu.
Žene su znatno ranije počele spremanje sitnih kolača i Vaskršnjih torti. Muškarci su pripremili prasad, jagnjad, piće... Nema da nema. Posebno u Mačvi. Zna se oduvek da za preslavu i slavu mora svega da ima. Tu nijedan domaćin ne štedi ni novca ni truda, a posle kako bude.
Gosti se kao po nekom nepisanom pravilu prvo malo zadrže na dvorištu. Potom razgledaju štalu. U gostinskoj sobi koja se nekad nazivala odžaklija odvija se posluženje. Prilikom okupljanja za bogatom trpezom prvo se čeka kum. Za sofrom obično započinje priča. Pre svega o zdravlju, novoj letini, otkupu svinja i mleka, školovanju dece...
A kad potom krene ručak, zna se red. Prvo supa, pa kuvanje, pihtije, sarma, pečenje, salata... Piće je po želji, a spisak ponuđenog podugačak.

Dukati merilo vrednosti

Vašari su za razonodu. Između ostalog pre pola veka bila je to velika “smotra” udavača i momaka za ženidbu. Dukati su često bili presudni. Danas se vašarima najviše raduju deca.
Gosti znaju i to poštuju. Nikada na preslavu ne dolaze praznih ruku. Deca “obleću” oko vas i najviše se raduju poklonima.
Stariji ljudi obično komentarišu da je značaj nekadašnjih preslava, neuporediv sa ovim današnjim. Nekada je kažu to bila jedinstvena prilika da se ljudi okupe, rezmene mišljenja, zabave i razonode uz raznovrsne poslastice.
Činjenica je da sve do pre više decenija mačvanski putevi nisu bili asfaltirani, a autobuski saobraćaj redak. Na preslave se uglavnom dolazilo dobro naglancanim šinskim kolima, a u boljem slučaju fijakerom ili čezama. Konje su za tu priliku specijalno pripremali, tako da ih komšije i domaćini usput mogu lepo videti.
Nije kao ovo danas. Svi sednu u limuzinu. Protutnje pored nas i ne vidi se ništa, komentariše baba Vuka.
Bilo kako bilo preslave su nadživele vekove, zabrane i razne režime i ostale kao mozaik bogate srpske tradicije.
Lj. Đukić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa