27. april 2017.27. apr 2017.
SANjAM LIGU ŠAMPIONA I ETF
GOST NAŠE REDAKCIJE GOLMAN KADETA PARTIZANA, ŠAPČANIN NIKOLA STEPANOVIĆ

SANjAM LIGU ŠAMPIONA I ETF

Promena klubova i mesta boravka su konstante sportske karijere. Pravac i cilj se zna, a retko je njihovo ostvarenje moguće na mestu gde se prvi put ugleda svetlost dana. Nekada taj put počinje ranije nego što se može pretpostaviti. Mladi Nikola Stepanović imao je svega 11 godina kada je dres OFK Šapca zamenio opremom Čukaričkog, a potom, stao je među stative kadetskog tima Partizana
Počeo si u OFK “Šabac”, ali već uz knjižicu za peti razred, postao si i deo FK „Čukarički“, možda i najorganizovanijeg kluba u zemlji.
- Vrhunski organizovan, stabilan klub. Bilo je više ponuda, ali je baš ta organizovanost prelomila da se, zajedno sa roditeljima, odlučim za taj klub. Preseljaj nije dolazio u obzir. Putovao sam na treninge, svakog meseca po 20 puta.
Neke stvari su se promenile u Čukaričkom, a u isto vreme usledio je poziv Partizana.
- Prvi poziv je usledio dok sam još bio u osnovnoj školi. U dogovoru sa roditeljima odlučio sam da sačekam i prvo završim školu. Iako sam bio svestan stresa ranog preseljaja, života u novom gradu, poslušao sam „srce“ i dečačku želju da nastupam u velikom klubu. Sve što sam rekao za „Čukarički“ o organizovanosti, važi i za Partizan, nijednog trenutka nisam osetio ma kakav problem.
Osim sportskog i obrazovni put te vodi do prestonice, tvog novog mesta boravka?
- Ne bih sebi oprostio ako bih zapostavio školu i obrazovanje. Bez nje nema kompletne ličnosti. Preselio sam se u klupski internat, upisao Elektrotehničku školu u Zemunu i za sada ide dobro. Opšti uspeh je odličan, a i u klubu od nas zahtevaju napredak, ne samo u fudbalu, nego i u školi. Pokušavam da što više gradiva savladam na času kako bi bilo vremena za trening i odmor. Veliko hvala razrednom starešini i profesoru na razumevanju koje pokazuju za klupske obaveze.
Kako si prihvaćen u klubu po dolasku iz manje sredine, kao neko ko je, de facto, konkurencija?
- Možda je i bilo sujete, ali je ja nisam nikada osetio. Na Banovo brdo sam otišao kao dete, suviše mali da bi neko osetio sujetu, ali i u Partizanu sam odlično prihvaćen. Na poziciji golmana ima mesta samo za jednog, nekome sam uzeo poziciju, ali sam u odličnim odnosima sa svima u klubu, pa tako i sa konkurentima za mesto na golu. Više sam brinuo kako ću biti prihvaćen u školi, kao jedini u odeljenju ko nije iz Beograda. Međutim, drugove sam stekao već na prvom malom odmoru.
Prethodnih godina nekoliko mladih fudbalera iz Šapca potpisali su stipendijske ugovore sa Partizanom. Ko je trenutno sa tobom od sugrađana u generaciji?
- Veljko Pantić, Strahinja Pavlović i Filip Avrić. Nisu samo iz Šapca, u internatu su momci iz svih krajeva Srbije. Talenat ih je preporučio da dođu u Beograd, a radom i ponašanjem treba opravdati poverenje kluba i sve uloženo u naš kompletan razvoj. Pruženi su nam svi uslovi, sve što je neophodno, a obaveza je posvećenost i primerno ponašanje u svakom trenutku.
Tek si na početku, ali na koje utakmice gledaš kao prelomne u dosadašnjoj karijeri?
- Prva koje se setim je u dresu Šapca protiv Loznice. Taj nastup me je preporučio Čukaričkom, a druga je na golu „Čuke“ protiv mog sadašnjeg kluba. Pobedili smo 3:2 i taj duel smatram najboljim nastupom do sada. Odmah posle meča krenulo je interesovanje Partizana. Pitam se ponekada šta bi bilo da sam lošije branio protiv Loznice?
Čiji trenerski saveti su ti najviše značili?
- Svaki trener je doneo nešto novo, ali jedino Vladana Borovića, trenera u matičnom klubu smatram za nešto više od toga. Kroz rad i razgovor sa njim sazrevao sam i kao golman i kao čovek. U stalnom smo kontaktu, pričamo o svemu. Uz roditelje on je neko koga uvek pitam za savet.
Već sada fudbal te je vodio na daleke destinacije, u Emirate?
- Avion Vas odvede na drugi kraj sveta, a imate osećaj da ste na drugoj planeti. Dečja mašta ne doseže ono što su oni stvorili u realnosti. Igrali smo na terenu gde je igrao jedan Mančester Siti. To su uspomene za ceo život, a još lepšim ih čine rezultati. Prethodne godine sam proglašen za najboljeg golmana međunarodnog turnira u Dubaiju, a ovog proleća, iako smo imali najmlađi tim, stigli smo do finala, eliminisali Al Ain i Valensiju. Zaustavio nas je tek “Atletik” Bilbao.
Gde te vode snovi, koje ciljeve imaš u godinama koje slede?
- Sanjam dres prvog tima Partizana i da jednog dana budem i na golu tima koji nastupa u Ligi šampiona. Do uspeha vodi rad, posvećenost, ali i sreća. Jedan trenutak može srušiti sve i zato intenzivno razmišljam i o školi. Voleo bih da upišem Elektrotenički fakultet. Preda mnom su prelomne godine, istrajaću na oba puta, a verujem da ću do 19. znati šta je izvesnije i realnije.
D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa