PREDSTAVLjEN ROMAN “HRONIKA SUMNjE” U BIBLIOTECI ŠABAČKOJ
SEĆANjE PROVERIVO NA KOŽI
Šabačka publika je sa velikim interesovanjem pratila analizu romana “Hronika sumnje”, koja je prvi put dovela Vladislava Bajca u Biblioteku šabačku. Prema rečima Milete Aćimovića Ivkova, autor ima sigurno mesto u srpskoj savremenoj književnosti, a njegove knjige, tematski različite, a ponekad i idejno suprotstavljene, skokovit razvoj.
- Ovaj roman je slojevit i složen, koji ispisuje hroniku jednog vremena, ali i rastuću porodičnu dramu. Hronika o onome što, paradoksalno, hronika ne može da bude, asocijativno se kreće po zoni vremena od tridesetih godina prošlog veka do danas. U dobroj meri bildung roman, tragično je povezan sa našim istorijskim iskustvom, istakao je Aćimović Ivkov, podstičući pisca da publici otkrije svoje lične sumnje.
Autor je otkrio da je uvek voleo da rizikuje, a s obzirom da je rizik povezan sa sumnjom, nikad nije mnogo verovao istoriji, koja je interpretativna istina.
- S obzirom da je reč o vremenu koje nam je blisko, trebalo je da bude manji rizik, ali su u procesu pisanja počele da se pojavljuju sumnje. U jednom trenutku sam se upitao gde je granica realnog sećanja na ono u čemu smo aktivno učestvovali? Postoji razlika između prisećanja i sećanja. Namera mi je bila da prikažem događaj koji se kroz sećanje pretvara u doživljaj. To je i osnovni rizik – mnogo toga je proverivo na sopstvenoj koži, rekao je Bajac.
“Hronika sumnje” je priča o građanskom životu u Beogradu, u tek oformljenoj SFRJ, njenom raspadu i današnjoj Srbiji. Kao svedok vremena o kome je pisao, Bajac je spojio fikciju i faktografske činjenice, bez pretenzije da potpiše istorijski roman.
- Ovaj roman je slojevit i složen, koji ispisuje hroniku jednog vremena, ali i rastuću porodičnu dramu. Hronika o onome što, paradoksalno, hronika ne može da bude, asocijativno se kreće po zoni vremena od tridesetih godina prošlog veka do danas. U dobroj meri bildung roman, tragično je povezan sa našim istorijskim iskustvom, istakao je Aćimović Ivkov, podstičući pisca da publici otkrije svoje lične sumnje.
Autor je otkrio da je uvek voleo da rizikuje, a s obzirom da je rizik povezan sa sumnjom, nikad nije mnogo verovao istoriji, koja je interpretativna istina.
- S obzirom da je reč o vremenu koje nam je blisko, trebalo je da bude manji rizik, ali su u procesu pisanja počele da se pojavljuju sumnje. U jednom trenutku sam se upitao gde je granica realnog sećanja na ono u čemu smo aktivno učestvovali? Postoji razlika između prisećanja i sećanja. Namera mi je bila da prikažem događaj koji se kroz sećanje pretvara u doživljaj. To je i osnovni rizik – mnogo toga je proverivo na sopstvenoj koži, rekao je Bajac.
“Hronika sumnje” je priča o građanskom životu u Beogradu, u tek oformljenoj SFRJ, njenom raspadu i današnjoj Srbiji. Kao svedok vremena o kome je pisao, Bajac je spojio fikciju i faktografske činjenice, bez pretenzije da potpiše istorijski roman.
M.F.
Najnoviji broj
28. mart 2024.