SEĆANjA NA STARI ŠABAC
ZVUCI ORKESTRA SOKOLSKOG DRUŠTVA
Kroz vreme i prostor, od nezaborava pohranjena u mislima starih Šapčana, zabeležena u dokumentima i na izbledelim, požutelim fotografijama, izviru sećanja o gradu, ljudima, dobrim i lošim vremenima
Utihnula je odavno muzika Cicvarića, orkestra Šabačke trgovačke omladine, Zanatlija ali i orkestra Sokolskog društva. Ostale su samo uspomene, sećanja i kompozicije koje odolevaju zaboravu. O orkestru Sokolog društva, koji je imao sedam članova malo toga se zna.
Dragutin Guta Dobrivojević (1917-2002), nastavnik violine i geografije. Školovanje završio u Sarajevu, a kasnije studirao i filozofiju. Strastan atletičar i skakač s motkom uvis u Užicu 1935. bavio se i glumom. Zbog političke delatnosti 1936. počinje da ga proganja tadašnja vlast. Pošto nigde nije mogao da se zaposli kod jednog Rusa uči da svira violinu. Kao učesnik NOB odvode ga Nemci u logor na Savi. Odatle ga deportuju u norveški logor gde je bio tumač pošto je dobro govorio nemački i norveški jezik. Takođe je bio i osnivač Društva prijateljstva Srbije i Norveške. Sva njegova dokumenta, rukopisi, nalaze se u muzeju Srpsko-norveškog prijateljstva u Gornjem Milanovcu. Posle rata, kao rusofila, sa suprugom ga šalju na Goli otok. Posleratna generacija zapamtila ga je kao nastavnika violine, iako je imao daleko šire obrazovanje, ali i kao velikog humanistu.
Od ostalih članova zna se samo ime tromboniste Juraja Gradova, a Stanko Jovanović Ćuran imao je zlatarsku radnju na Kamičku i sinove istaknute sportiste.
Dragutin Guta Dobrivojević (1917-2002), nastavnik violine i geografije. Školovanje završio u Sarajevu, a kasnije studirao i filozofiju. Strastan atletičar i skakač s motkom uvis u Užicu 1935. bavio se i glumom. Zbog političke delatnosti 1936. počinje da ga proganja tadašnja vlast. Pošto nigde nije mogao da se zaposli kod jednog Rusa uči da svira violinu. Kao učesnik NOB odvode ga Nemci u logor na Savi. Odatle ga deportuju u norveški logor gde je bio tumač pošto je dobro govorio nemački i norveški jezik. Takođe je bio i osnivač Društva prijateljstva Srbije i Norveške. Sva njegova dokumenta, rukopisi, nalaze se u muzeju Srpsko-norveškog prijateljstva u Gornjem Milanovcu. Posle rata, kao rusofila, sa suprugom ga šalju na Goli otok. Posleratna generacija zapamtila ga je kao nastavnika violine, iako je imao daleko šire obrazovanje, ali i kao velikog humanistu.
Od ostalih članova zna se samo ime tromboniste Juraja Gradova, a Stanko Jovanović Ćuran imao je zlatarsku radnju na Kamičku i sinove istaknute sportiste.
Najnoviji broj
18. april 2024.