CARSKI GRADOVI MAROKA
FES - GRAD KAO DžINOVSKI NAR
Fes je bivša severna prestonica Maroka, današnji duhovni i religijski centar zemlje. Potisnut je zbog jevrejskog duha. Nazivaju ga još i gradom ministara jer ih većina potiče odavde. Grad se deli na novi, koji po svom izgledu nema nikakve veze sa starim. Ima preko milion stanovnika i - 320 džamija! Opasan je zidinama iza kojih je veličanstvena medina sa najvećim i najlepšim sukom u zemlji.
Fes se prostire na obroncima planine Zalag. U zagrljaju reke Sebu, beo i bleštav na poznom suncu “ podseća me na džinovski nar čija kora krije plod omamljujućeg ukusa.
Prvi put, na putu kroz Maroko, smeštaju nas u medinu - unutar gradskih zidina. Hotel ima okruglo dvorište, fontanu i stepenice koje vode u sobe - zapravo minijaturne apartmane. Istočnjački opremljeni sa niskim stočićima, minderlucima i mnoštvom mekih jastuka i velikim lučnim prozorom kroz koji prodire prigušeni govor prolaznika i glas mujezina sa jedne od džamija...
Ujutru krećemo prema suku “ najvećoj pijaci u starom delu grada.
Prema nama idu crni magarići sa belim krznom oko očiju, pretovareni, tužnih pogleda, svojim tovarom udaraju u stablo pomorandže; iz njene guste krošnje opadaju uzreli plodovi cinober boje.
Stariji svet što čuči ili stoji naslonjen uz zid “ izložio je gomile sveže ubrane nane vlažne od jutarnje rose, tek ubrani peršun, crvene i okrugle papričice za koje mislim da su trešnje.
U centralnom suku su dućani krcati robom. Na palminom listu poređani su sirevi i cela ulica miriše na mleko. Povremeno nailazimo na česme ukrašene majolikom, ispred svake je velika gužva od buljuka dece. Na jednoj od tezgi poređane su glave kamila. Njihove izbuljene oči i isplaženi jezici dugo me prate. Nos golica nešto, započinje kolektivno kijanje. Razlog su otvoreni džakovi crnog bibera, zlatno-crvenog šafrana, tucane ljute paprike i još mnogo znanih i neznanih začina svakodnevno zastupljenih u marokanskoj kuhinji.
Kroz visoku kapiju uzanim uličicama uronismo u neočekivani mir džamije Bu Inanija.
Harmoniju rezbarenog kedra i čipkastog mermera upotpunjuje žubor vode iz fontane. Filigranski je obrađen svaki pedalj zida, stuba i poda. Odmor za oči, uši i dušu i divljenje nepoznatom stvaraocu.
Prolazimo kroz Ulicu urmi: sa obe strane uzanog pločnika su “ samo urme! Krupne kao ćilibar, sjajne, tamne, sitne, u paketićima ili na meru...
Fes se prostire na obroncima planine Zalag. U zagrljaju reke Sebu, beo i bleštav na poznom suncu “ podseća me na džinovski nar čija kora krije plod omamljujućeg ukusa.
Prvi put, na putu kroz Maroko, smeštaju nas u medinu - unutar gradskih zidina. Hotel ima okruglo dvorište, fontanu i stepenice koje vode u sobe - zapravo minijaturne apartmane. Istočnjački opremljeni sa niskim stočićima, minderlucima i mnoštvom mekih jastuka i velikim lučnim prozorom kroz koji prodire prigušeni govor prolaznika i glas mujezina sa jedne od džamija...
Ujutru krećemo prema suku “ najvećoj pijaci u starom delu grada.
Prema nama idu crni magarići sa belim krznom oko očiju, pretovareni, tužnih pogleda, svojim tovarom udaraju u stablo pomorandže; iz njene guste krošnje opadaju uzreli plodovi cinober boje.
Stariji svet što čuči ili stoji naslonjen uz zid “ izložio je gomile sveže ubrane nane vlažne od jutarnje rose, tek ubrani peršun, crvene i okrugle papričice za koje mislim da su trešnje.
U centralnom suku su dućani krcati robom. Na palminom listu poređani su sirevi i cela ulica miriše na mleko. Povremeno nailazimo na česme ukrašene majolikom, ispred svake je velika gužva od buljuka dece. Na jednoj od tezgi poređane su glave kamila. Njihove izbuljene oči i isplaženi jezici dugo me prate. Nos golica nešto, započinje kolektivno kijanje. Razlog su otvoreni džakovi crnog bibera, zlatno-crvenog šafrana, tucane ljute paprike i još mnogo znanih i neznanih začina svakodnevno zastupljenih u marokanskoj kuhinji.
Kroz visoku kapiju uzanim uličicama uronismo u neočekivani mir džamije Bu Inanija.
Harmoniju rezbarenog kedra i čipkastog mermera upotpunjuje žubor vode iz fontane. Filigranski je obrađen svaki pedalj zida, stuba i poda. Odmor za oči, uši i dušu i divljenje nepoznatom stvaraocu.
Prolazimo kroz Ulicu urmi: sa obe strane uzanog pločnika su “ samo urme! Krupne kao ćilibar, sjajne, tamne, sitne, u paketićima ili na meru...
Najnoviji broj
24. april 2025.