
Foto: Pixabay
Reč stručnjaka
Dezinfekcija zemljišta u plastenicima
Dezinfekcija zemljišta u plastenicima važan je korak u održavanju zdravlja biljaka i prevenciji bolesti koje se mogu preneti iz tla. Tlo u plastenicima može biti izloženo različitim patogenima (kao što su gljivice, bakterije i virusi), štetočinama i problemima poput zbijanja tla i niskog nivoa hranjivih materija, zbog čega je periodična dezinfekcija potrebna za postizanje optimalnih uslova za rast biljaka. Evo nekoliko najvažnijih metoda dezinfekcije zemljišta u plastenicima:
Fizikalne metode uključuju korišćenje visokih temperatura ili UV svetlosti za uništavanje patogena i štetočina u tlu.
Solarizacija tla: Ova metoda koristi sunčevu energiju za zagrevanje tla do visokih temperatura, što može uništiti mnoge patogene, štetočine i semena korova. Tlo se prekriva prozirnom plastičnom folijom i ostavlja se na suncu tokom letnjih meseci (obično 4-6 nedelja). Solarizacija je efikasna, ali zavisi od klimatskih uslova i tipa tla.
Parenje tla: Ovo je proces u kojem se tlo zagreva vodenom parom, što pomaže u uništavanju mikroorganizama, gljivica i korova. Za ovu metodu potrebna je specijalizovana oprema za proizvodnju pare, a proces je energetski intenzivan.
Hemijska dezinfekcija često se koristi u slučajevima kada su fizičke metode neefikasne ili nepraktične.
Fumigacija: Upotreba fumiganata kao što su metil bromid, formaldehid ili fosfin može biti vrlo efikasna za dezinfekciju tla, ali ovi hemijski preparati mogu biti štetni za okolinu i ljude, pa se moraju koristiti uz odgovarajuće mere opreza.
Prirodni pesticidi: Upotreba prirodnih supstanci kao što su bordoška mešavina (mešavina bakra i sumpora) ili ekstrakti biljaka (na primer, beli luk ili neven) može pomoći u smanjenju broja patogena u tlu, iako obično nisu tako efikasni kao sintetički fumiganti.
Biološke metode dezinfekcije koriste prirodne organizme za kontrolu patogena i štetočina u zemljištu.
Primena korisnih mikroorganizama: Neke vrste bakterija i gljivica mogu se koristiti za supresiju patogenih mikroorganizama u tlu. Na primer, Trichoderma je korisna gljiva koja može suzbijati mnoge gljivične bolesti, dok bakterije poput Bacillus subtilis mogu suzbiti patogene bakterije.
Korisni insekti i nematode: Neke vrste nematoda koje se hrane insektima mogu se koristiti za kontrolu štetočina koje napadaju korenov sistem biljaka.
Pravilna priprema i obrada tla mogu pomoći u smanjenju štetnih organizama.
Održavanje pH vrednosti tla: Pravilno podešavanje pH vrednosti tla (dodavanjem kreča ako je tlo kiselo) može stvoriti nepovoljne uslove za mnoge patogene.
Plodored: Promena plodoreda u plasteniku svake godine može pomoći u smanjenju akumulacije patogena u zemljištu.
Kompostiranje i obogaćivanje tla: Korišćenje komposta i organskih materijala za obogaćivanje tla može pomoći u obnavljanju prirodnih mikroorganizama koji poboljšavaju zdravlje tla i smanjuju štetne organizme.
Mikrobiološke supstance i ekološke formulacije
Kao alternativa hemijskim sredstvima, na tržištu su dostupni proizvodi koji sadrže mikroorganizme ili druge biološke preparate koji mogu pomoći u dezinfekciji tla. Na primer, proizvodi koji sadrže gljivice poput Trichoderma harzianum ili Gliocladium su efikasni u kontroli gljivičnih bolesti tla.
Izbor metode dezinfekcije zavisi od specifičnih uslova plastenika, vrste biljaka koje se gaje, kao i dostupnosti resursa. Uvek je preporučljivo koristiti kombinaciju metoda za postizanje najboljih rezultata, a kada se koriste hemijska sredstva, važno je pridržavati se uputstava i ekoloških smernica kako bi se izbegla kontaminacija tla i voda.
Fizikalne metode uključuju korišćenje visokih temperatura ili UV svetlosti za uništavanje patogena i štetočina u tlu.
Solarizacija tla: Ova metoda koristi sunčevu energiju za zagrevanje tla do visokih temperatura, što može uništiti mnoge patogene, štetočine i semena korova. Tlo se prekriva prozirnom plastičnom folijom i ostavlja se na suncu tokom letnjih meseci (obično 4-6 nedelja). Solarizacija je efikasna, ali zavisi od klimatskih uslova i tipa tla.
Parenje tla: Ovo je proces u kojem se tlo zagreva vodenom parom, što pomaže u uništavanju mikroorganizama, gljivica i korova. Za ovu metodu potrebna je specijalizovana oprema za proizvodnju pare, a proces je energetski intenzivan.
Hemijska dezinfekcija često se koristi u slučajevima kada su fizičke metode neefikasne ili nepraktične.
Fumigacija: Upotreba fumiganata kao što su metil bromid, formaldehid ili fosfin može biti vrlo efikasna za dezinfekciju tla, ali ovi hemijski preparati mogu biti štetni za okolinu i ljude, pa se moraju koristiti uz odgovarajuće mere opreza.
Prirodni pesticidi: Upotreba prirodnih supstanci kao što su bordoška mešavina (mešavina bakra i sumpora) ili ekstrakti biljaka (na primer, beli luk ili neven) može pomoći u smanjenju broja patogena u tlu, iako obično nisu tako efikasni kao sintetički fumiganti.
Biološke metode dezinfekcije koriste prirodne organizme za kontrolu patogena i štetočina u zemljištu.
Primena korisnih mikroorganizama: Neke vrste bakterija i gljivica mogu se koristiti za supresiju patogenih mikroorganizama u tlu. Na primer, Trichoderma je korisna gljiva koja može suzbijati mnoge gljivične bolesti, dok bakterije poput Bacillus subtilis mogu suzbiti patogene bakterije.
Korisni insekti i nematode: Neke vrste nematoda koje se hrane insektima mogu se koristiti za kontrolu štetočina koje napadaju korenov sistem biljaka.
Pravilna priprema i obrada tla mogu pomoći u smanjenju štetnih organizama.
Održavanje pH vrednosti tla: Pravilno podešavanje pH vrednosti tla (dodavanjem kreča ako je tlo kiselo) može stvoriti nepovoljne uslove za mnoge patogene.
Plodored: Promena plodoreda u plasteniku svake godine može pomoći u smanjenju akumulacije patogena u zemljištu.
Kompostiranje i obogaćivanje tla: Korišćenje komposta i organskih materijala za obogaćivanje tla može pomoći u obnavljanju prirodnih mikroorganizama koji poboljšavaju zdravlje tla i smanjuju štetne organizme.
Mikrobiološke supstance i ekološke formulacije
Kao alternativa hemijskim sredstvima, na tržištu su dostupni proizvodi koji sadrže mikroorganizme ili druge biološke preparate koji mogu pomoći u dezinfekciji tla. Na primer, proizvodi koji sadrže gljivice poput Trichoderma harzianum ili Gliocladium su efikasni u kontroli gljivičnih bolesti tla.
Izbor metode dezinfekcije zavisi od specifičnih uslova plastenika, vrste biljaka koje se gaje, kao i dostupnosti resursa. Uvek je preporučljivo koristiti kombinaciju metoda za postizanje najboljih rezultata, a kada se koriste hemijska sredstva, važno je pridržavati se uputstava i ekoloških smernica kako bi se izbegla kontaminacija tla i voda.
Dipl.Ing. Jovan Sušić PSSS Šabac
Najnoviji broj
6. februar 2025.