16. januar 2025.16. jan 2025.
Foto: Canva

Foto: Canva

U SELIMA VLADIMIRAČKOG KRAJA ZA BOŽIĆNE PRAZNIKE TEKLE PRIČE O PREDANjU, OBIČAJIMA PA I O MUČENICI

Rakija stara 80 leta i običaji oko ognjišta

Za božićne praznike sela poprime toplije raspoloženje pa poteku priče o običajima nasleđenim od predaka ali i o događajima koji iskaču iz rama svakodnevnice. Sprema se gozba raznolikih i ukusa i boja ali narodski tek posle gozbe duše na red dođe gozba tela.

Na Badnji dan odlazilo se u hrastove šume i uz darovanje badnjaka i zalivanje vinom, obično otac i sin opčinjen običajima. Potom su se upućivali kući i uz, sada petarde, nekada prangije svedočili dolazak badnjaka. I kako priliči pili domaću od nekoliko leta

I tu stiže na red priča novijih dana o rakiji nam nasušnoj koja se stigla izboriti i sa svetski brend. Elem u selu nedaleko varošice uz začetku zidarskih radova pažljiv majstor pronađe u dotrajalom platnu poveći sud. Posle odmotavanja ukaza se poveći balon ispunjen tečnošću rumeno-braon boje. Balon beše zapečaćen voskom mameći znatiželju šta krije. Otvorivši ga opojan miris rakije ispuni avliju a znatiželjni da se oprobaju u degustaciji brzo odustaše. Što bi narod rekao obarala sa nogu. Vele da se datum u vosku razaznavao kao godinu na iskraju Drugog svetskog rata ili par leta kasnije. Skoro ne verujući da takvo blago stiže od predaka u dom koji je negovao ostavljanje rakije za potomke. Nađena starina nestvarnih ukusa ostaje za diku ali i kao poruka da predanje ne umire sve dok se u njega veruje. Mučenica stara 80 leta nesvakidašnja je priča u ramu božićnih praznika.


I tu se poput pletene ograde ispod mlekara zborilo da su se običaji skoro iskorenili a u porodici čuvara predanja o božićnim svečarijama dalo se videti upravo suprotno. I dok je badnjak oslonjen o prastari vajat dremao u predvečerje je u očuvano zdanje unošen naramak slame da čeljad pijuču a stariji oponašaju kokošku i petla. A u iščekivanju veselog dolaska Bogomladenca. Stari se prisećali da u vajatu behu dva odelenja. Jedno sa tavanicom a drugo ogolelih greda sa kojih su dremale verige iznad ognjišta sa vatrom koja se nije gasila. Do dan danas neguje se običaj da se posna večera obavlja na siniji a vremešni domaćin noć provede spavajući na slami i održavao vatru dok je vredna reduša sada domaćica u idiličnom okruženju mesila česnicu u koju se stavljao novčić, kukurz, deo papka, da bude berićeta ali i dren za zdravlje čeljadi a iz sna probuđeni najmlađi su krepko ustajali da se ogledaju ko će biti najsrećniji da nađe paricu a onda se latiti pečenice koja je u ta leta u brojnoj porodici težila i preko 70 kilograma znala se zalediti u mraznim noćima sklonjena u mlekar. I sada domaćinstvo koje neguje nasleđene običaje pečenicu dobro umotanu drži ispod strehe vascelih praznika do Bogojavljenja. U žagoru čeljadi tekla je priča koliko je ko uzeo iz sakrivenih u slami oraha, suvih šljiva, šarafa šećera i katkad smokvi kojih je preostalo za gošćenje posle obilnog doručka. Sada su ih zamenile bombone u broju koji se ne da dočarati.



Položajnik je u tom vajatu i sada jagnje koje domaćin uvodi da narodski prodžara vatru zajedno sa domaćinom stvaranjem iskri prizivajući zdravlje, rodnu godinu i svaki berićet da bi se čeljad prehranila. Sada je menja umesto ognjišta prastari šporet preko stotinu leta i samo su iskre ostale iste.



Naslednici ponosni na običaje ostadoše da žude za novim božićnim svečarijama a stariji za mučenicom sa početka priče. Behu to dve priče istog epiloga da su nas običaji održali a predanja i ovog Božića su oživela prastare priče da je u bregu susednog sela u pozne sate mogla da se vidi nestvarna svetlost. Brzo ih je zamenio glas koji se munjevito proneo da je seoski kulak iskopao brojne krčage zlatnika koje je neko u žurbi sakrio utekavši od pretećeg rata. Istu sudbinu je doživelo i silno bogatstvo koje je u kanatima prevozilo nekoliko kiridžija. Ostala je i priča da su svi sem jednog uzeli podosta dukata za sebe a po istoj priči Bog ga je darovao bogatim stablom naslednika poput porodice koja neguje običaje predaka bez namere da ni stopu ustukne i da zaborav nema šta da traži u vajatu koji sad za Božić u dom uvodi jagnje Gospodnje.
Mir Božiji, Hristos se rodi, Vaistinu se rodi.

„Jedno selo, jedna priča“: Projekat ostvaren uz podršku opštine Vladimirci. Stavovi izneti u podržanim medijskim projektima, nužno ne izražavaju stavove organa koji su dodelili sredstva.
Sreten Kosanić

Najnoviji broj

6. februar 2025.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa