U SELIMA VLADIMIRAČKOG KRAJA ZA BOŽIĆNE PRAZNIKE TEKLE PRIČE O PREDANjU, OBIČAJIMA PA I O MUČENICI
Rakija stara 80 leta i običaji oko ognjišta
Za božićne praznike sela poprime toplije raspoloženje pa poteku priče o običajima nasleđenim od predaka ali i o događajima koji iskaču iz rama svakodnevnice. Sprema se gozba raznolikih i ukusa i boja ali narodski tek posle gozbe duše na red dođe gozba tela.
Na Badnji dan odlazilo se u hrastove šume i uz darovanje badnjaka i zalivanje vinom, obično otac i sin opčinjen običajima. Potom su se upućivali kući i uz, sada petarde, nekada prangije svedočili dolazak badnjaka. I kako priliči pili domaću od nekoliko leta
I tu stiže na red priča novijih dana o rakiji nam nasušnoj koja se stigla izboriti i sa svetski brend. Elem u selu nedaleko varošice uz začetku zidarskih radova pažljiv majstor pronađe u dotrajalom platnu poveći sud. Posle odmotavanja ukaza se poveći balon ispunjen tečnošću rumeno-braon boje. Balon beše zapečaćen voskom mameći znatiželju šta krije. Otvorivši ga opojan miris rakije ispuni avliju a znatiželjni da se oprobaju u degustaciji brzo odustaše. Što bi narod rekao obarala sa nogu. Vele da se datum u vosku razaznavao kao godinu na iskraju Drugog svetskog rata ili par leta kasnije. Skoro ne verujući da takvo blago stiže od predaka u dom koji je negovao ostavljanje rakije za potomke. Nađena starina nestvarnih ukusa ostaje za diku ali i kao poruka da predanje ne umire sve dok se u njega veruje. Mučenica stara 80 leta nesvakidašnja je priča u ramu božićnih praznika.
I tu se poput pletene ograde ispod mlekara zborilo da su se običaji skoro iskorenili a u porodici čuvara predanja o božićnim svečarijama dalo se videti upravo suprotno. I dok je badnjak oslonjen o prastari vajat dremao u predvečerje je u očuvano zdanje unošen naramak slame da čeljad pijuču a stariji oponašaju kokošku i petla. A u iščekivanju veselog dolaska Bogomladenca. Stari se prisećali da u vajatu behu dva odelenja. Jedno sa tavanicom a drugo ogolelih greda sa kojih su dremale verige iznad ognjišta sa vatrom koja se nije gasila. Do dan danas neguje se običaj da se posna večera obavlja na siniji a vremešni domaćin noć provede spavajući na slami i održavao vatru dok je vredna reduša sada domaćica u idiličnom okruženju mesila česnicu u koju se stavljao novčić, kukurz, deo papka, da bude berićeta ali i dren za zdravlje čeljadi a iz sna probuđeni najmlađi su krepko ustajali da se ogledaju ko će biti najsrećniji da nađe paricu a onda se latiti pečenice koja je u ta leta u brojnoj porodici težila i preko 70 kilograma znala se zalediti u mraznim noćima sklonjena u mlekar. I sada domaćinstvo koje neguje nasleđene običaje pečenicu dobro umotanu drži ispod strehe vascelih praznika do Bogojavljenja. U žagoru čeljadi tekla je priča koliko je ko uzeo iz sakrivenih u slami oraha, suvih šljiva, šarafa šećera i katkad smokvi kojih je preostalo za gošćenje posle obilnog doručka. Sada su ih zamenile bombone u broju koji se ne da dočarati.
Položajnik je u tom vajatu i sada jagnje koje domaćin uvodi da narodski prodžara vatru zajedno sa domaćinom stvaranjem iskri prizivajući zdravlje, rodnu godinu i svaki berićet da bi se čeljad prehranila. Sada je menja umesto ognjišta prastari šporet preko stotinu leta i samo su iskre ostale iste.
Naslednici ponosni na običaje ostadoše da žude za novim božićnim svečarijama a stariji za mučenicom sa početka priče. Behu to dve priče istog epiloga da su nas običaji održali a predanja i ovog Božića su oživela prastare priče da je u bregu susednog sela u pozne sate mogla da se vidi nestvarna svetlost. Brzo ih je zamenio glas koji se munjevito proneo da je seoski kulak iskopao brojne krčage zlatnika koje je neko u žurbi sakrio utekavši od pretećeg rata. Istu sudbinu je doživelo i silno bogatstvo koje je u kanatima prevozilo nekoliko kiridžija. Ostala je i priča da su svi sem jednog uzeli podosta dukata za sebe a po istoj priči Bog ga je darovao bogatim stablom naslednika poput porodice koja neguje običaje predaka bez namere da ni stopu ustukne i da zaborav nema šta da traži u vajatu koji sad za Božić u dom uvodi jagnje Gospodnje. Mir Božiji, Hristos se rodi, Vaistinu se rodi.
„Jedno selo, jedna priča“: Projekat ostvaren uz podršku opštine Vladimirci. Stavovi izneti u podržanim medijskim projektima, nužno ne izražavaju stavove organa koji su dodelili sredstva.