2. jul 2015.2. jul 2015.
NAKON GODINA LUTANjA NAŠAO DOM

NIKADA VIŠE BORBA ZA OPSTANAK

Većina stanovnika Benske Bare, ali i drugi Šapčani poznaju Brku, Maksa ili Crnog, kako ga već ko zove. Ovaj krupni dobroćudni mešanac godinama je živeo na ulici. “Družio“ se sa svim generacijama, nije mu bio bitan ničiji socijalni status ili obrazovanje. Sve dok jednog dana po njega nisu došli šinteri. JKP “Stari grad“ primilo je brojne pritužbe od onih koji nisu imali razumevanja što ovaj simpatični pas luta ulicama. Kao da je to bio njegov izbor.
Nakon pola godine provedenih u Prihvatilištu, bilo je više onih koji su se javili da ga usvoje, ali nisu ispunili odgovarajuće uslova u pogledu smeštaja. Nadležni u Azilu nisu mogli da dozvole da se ponovo nađe na ulici. Konačno, pre dve nedelje po njega su došli stari poznanici Tatjana i Đorđe Daskalović. Dali su mu svoju adresu, a u pasoš je upisan kao Crni.
Ogromno dvorište nalik parku sada je njegovo carstvo. Vrata kuće su mu uvek otvorena, a krevet deli sa novim gazdama.
-Crnog znamo sa ulice. Od veterinarke Jelene Krstić, kod koje je često svraćao, smo čuli da se nalazi u Prihvatilištu. Odmah smo otišli, po njega, sredili papirologiju i doveli ga. Mada je tamo čisto, nema buva niti krpelja, okupali smo ga, a u kući se ponaša bolje nego psi koji su od rođenja gajeni unutra. Neki su nas pitali zar ne brinemo što je star, ali koliko god još da živi, proživeće kao gospodin, kažu Daskalovići i dodaju da se ne može tačno proceniti koliko Crni ima godina, ali da su pretpostavke od sedam do devet. Veterinarka im je rekla da je zdrav i na vreme sterilisan, a da je vrlo vitalan pokazuje i to što vrlo hitro uspeva da stigne i uhvati guštere u dvorištu.
Đorđe i Tanja uvek su imali pse. Trideset godina su gajili erdel terijere, a od kada im je poslednji uginuo od starosti pre godinu dana hteli su da udome nekog. Međutim, kockice im se nikako nisu poklapale i izgleda da su oni i Crni čekali jedni na druge.
-Ceo život je proveo na ulici pa vodimo računa da ne pobegne. Ipak, privikava se i već posle nekoliko dana je počeo da nas lavežom obaveštava kada dođe poštar. Nadamo se da ovo dvorište sada doživljava kao svoju teritoriju. Kada se još malo privikne počećemo da ga šetamo na povocu. Bitno je i da shvati da će mu hrana uvek biti dostupna i da više nikada neće morati da se bori za nju, priča Đorđe.
Crni izgleda sada pokušava da nadoknadi svu pažnju i ljubav koje
su mu bile uskraćene tokom godina provedenih na ulici, pa svojim novim gazdama ne dozvoljava ni trenutak predaha. Sve vreme naslonjen na jedno od njih dvoje, očekuje češkanje dok prsti ne utrnu.
Daskalovići godinama drže kafić i zna ih gotovo ceo grad. Tako je “ekipa iz kraja“ lako pronašla Crnog i došla mu u posetu. Petnaestak stanara “Bare“ predvođenih rukometnim trenerom Đorđem Rašićem došli su da vide svoj starog komšiju.
Zaključak je na kraju da je ovom psu upala ne kašika u med, nego ceo escajg.
Tužno je otići u Azil i videti toliko pasa, a izabrati jednog među njima. Mi smo imali “misiju“ i otišli smo samo po njega, inače nisam mogla da pogledam ni jednog drugog psa u oči. Svako ko ima mogućnosti, a voli pse trebao bi da uzme psa iz Prihvatilišta, poručuju Daskalovići.
M.M.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa