9. jul 2015.9. jul 2015.
NEVENA VASIĆ, VLASNICA RADNjE „PČELARSTVO NENA“, OPSTAJE DVADESETAK GODINA U MUŠKIM VODAMA

PČELE TREBA VOLETI

Smeštena u prolazu pored „Čačanske banke“ u ulici Karađorđeva 77 pčelarska radnja „Pčelarstvo Nena“ gotovo je neprimetna. Omalena prostorija ispunjena pčelarskim proizvodima, priborom, opremom i svim ostalim potrebštinama dobro je znana već dvadesetak godina pčelarima na području Šapca pa i šire. A to je i dovoljno, jer kako kaže vlasnica Nevena Vasić, svoj posao ne bi menjala ni za šta drugo i pored toga što krizne godine nisu zaobilazile ni pčelare.
- Ovo mi se sviđa, ne opterećuje me. Rad sa ljudima, posebno sa pčelarima, nije uopšte težak. Srećete se sa raznim ljudima, većinom pčelarima. Radnja kao radnja daje mi neku sigurnost. To je nešto što je moje. Mogu da radim, privređujem. Onoliko koliko radim toliko i dobijem. Koliko imam mušterija imam. Pčelarstvo je ograničena delatnost i vi imate mušterija koliko imate. Ako je to dvesta onda je dvesta. Nema više ““ priča sa osmehom Nena.
Sve je krenulo iz ljubavi prema pčelama jer pomažući svome suprugu u pčelinjaku zavolela je ovaj posao koji joj je dobrodošao posle ostanka bez radnog mesta u „Šećerani“. Iako joj se, kao mašinskom inženjeru, nudila prilika da radi u „Kartonaži“ rešila je da istraje u svojoj nameri.
- Moj muž Dragan bavi se pčelarstvom jako dugo, još dok smo studirali. Ima i četrdeset godina. Uz dedu je krenuo. Kupovali smo sve živo u Beogradu. U Šapcu nije postojala ovakva radnja sem Zadruge koju su ugasili. Bilo je u sklopu „AIKA“ i „Šabac prometa“ pa je i to bilo ugašeno. Poznajući materiju rešila sam da otvorim radnju. Početak kao početak jeste bio težak dok nisu ljudi upoznali mesto, delatnost, šta ima, šta nema, šta će biti, šta neće biti. Pčelarstvo pre dvadeset godina u odnosu na sad je bilo mnogo manje razvijeno tako da je bilo i manje pčelara. Prve dve, tri godine bile su teške, a narednih deset odlične. Pčelarstvo je bilo u ekspanziji, razvitku. Skoro cela Bosna dolazila je kod nas. U to vreme radnja ovakvog tipa bila je samo u Loznici i Mitrovici. Bili smo baš opremljeni što se tiče opreme, pribora, lekova za pčele. A onda, čim je udarila kriza i svetska i naša, udarila je i u pčelarstvu. Došle su loše godine. Prošla je bila katastrofalna. Kapi meda nismo imali iako posedujemo sada trideset pet košnica od prvobitnih osamdeset. Ko je selio košnice nešto je i imao - priseća se Nena koja je prvih petnaest godina ortački vodila radnju, a poslednjih pet sama odoleva izazovima današnjice.
Posle kiše uvek dođe sunce pa tako i u pčelarstvu. Kiša, prisustvo vlage doneli su i berićetni period bagrema. Uz mešavinu lipe, livade, divlje i pitome kupine, maline, pa i medljike i suncokreta za pčelare ove godine nema zime.
- Pčele stvarno treba voleti, a i ono što radite. Pčelarstvo je posebno. Ako čovek voli pčele on ih se i ne plaši i zato može da radi oko njih. Ljubav ne donosi pare pa tako morate da imate i neke koristi. Čim imate lepu korist od toga to je još veća ljubav. Normalno, i ta finansijska dobit je jako važna i bitna. Ako nemate dobit od pčela ne možete da ulažete u njih. Ni da proširujete, ni da kupujete matice, ni da ih hranite zimi pogačama ili u jesen sirupom. Sve to zahteva novac. Ako nemate povratno, ako ne zaradite od meda, kako ćete da uložite u to. One daju a vi dajete njima. To je to.
U pčelarskim vodama je veoma malo žena što se može primetiti i na poljoprivrednim i veterinarskim fakultetima gde su većinom predavači muškarci. Zato je i okolina na Nenu odreagovala sa nepoverenjem na početku ali je posle, zahvaljujući svom znanju, stekla poverenje ne samo kupaca pčelinjih proizvoda već i iskusnih pčelara, a pogotovo početnika.
- Rad sa mužem u pčelinjaku dosta mi je pomogao. Volim ovu materiju pa prelistavam i njegove knjige. Njegova iskustva prenosim i drugim pčelarima. Videli su da nešto znam i da im nikada nisam rekla nešto pogrešno. Ne mogu ni baš sve da znam jer svaki pčelar ima svoj sistem rada. Svako je pametan na svoj način što se tiče pčelarstva. Dođe masa pčelara, a posebo početnika, da pita kako, šta treba da uradi. Čak me pitaju kako da užiče ram. Od osnovnih stvari pa da nekih o lečenju pčela, uzimljavanju, hranjenju. Pitaju sve i svašta. Sve što znam kažem. Što ne znam kažem izvinite ““ dodaje sa osmehom Nena.
Vreme i okolina su se menjali a Nenina pčelarska radnja ostala je kao i prvih dana. Staro zdanje, okruženo novim zgradama, postalo je svet za sebe.
- Okolina se malo više promenila. Ovo je delatnost koja je ograničena sa kupcima. Kada dolaze dolaze stalno jedni te isti. Dolaze samo pčelari, poneko od mušterija koje kupuju proizvode od pčela, polen, propolis i med. Celo ovo okruženje vrlo često se menja, butici, ostalo, a mi ostajemo ovde dvadeset godina. Teško ali opstaje se.
Nena je aktivna i u Pčelarskom društvu Šabac. Pomaže oko učlanjivanja, prikupljanja članarina, prosleđivanja informacija o predavanjima, sastancima Društva.
- U radnji imaju sve informacije u vezi Pčelarskog društva. Čak i o organizovanim odlascima bilo na izlet ili u posetu nekom pčelinjaku, odlasku na sajmove kao što je „Taš“ ili u februaru Beogradski veliki sajam pčelarstva na koji dolaze i Bugari, Mađari, Slovenci, Hrvati.
Iako odbija da prizna da je pčelarska enciklopedija u malom ova žena svojim dugogodišnjim radom pokazala je da i u pretežno muškom poslu za žene ima mesta. A i zašto ne bi kada je potrebno samo voleti ono što radiš. Ljubav otvara mnoga vrata pa i ona od pčelinjeg sveta koji na dar uzvraća uzdarjem.
O. Gavrilović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa